Prema fotografijama koje su objavile Izraelske obrambene snage (IDF) brojna mjesta za lansiranje Hamasovih raketa u Pojasu Gaze smještena su u blizini dječjih vrtića, škola, džamija kao i zgrade UN-a. Nastavak je to politike Hamasa, terorističke organizacije koja je čak i međunarodnim donacijama izgrađene tranšee za navodnjavanje iskoristila za svoje rovove uništavajući tako priliku Palestincima da bolje žive u ovom u pustinju pretvorenom području..
U ratnim uvjetima svaka zlouporaba civilnog stanovništva još je gora, a optužbe da Hamas stanovništvo koristi kao živi štit čine se sve vjerodostojnijim. S druge strane, izraelska vojska je pozvala civile na sjeveru Gaze da napuste to područje i krenu ka jugu. Izrael je koristio letke kako bi prenio pozive za evakuaciju te u medijima objavljuje napade na ciljeve u Gazi dajući priliku lokalnom stanovništvu da se spasi napuštajući područja uz ciljeve.
Istodobno, u medijima su se pojavila i izvješća da Hamas sprječava civile u bijegu što na najgori mogući način potvrđuju stradanja Palestinaca, osobitio djece u gusto naseljenom Pojasu Gaze. Da odnos prema civilima definira karakter zaraćenih stranana i određuje jesu li u pitanju vojnici ili teroristi, uvjerimo se prilikom svakog rata, pa tako i onog u BiH.
Naime, jedna od temeljnih zadaća profesionalnog vojnika je braniti određeni teritorij, ali zaštiti živote civila. Teroristima su životi civilnog stanovništva potpuno nevažni i tek su sredstvo u ostvarenju ciljeva, najčešće političkih.
Kad je u pitanju rat u BiH jednu od najvažnijih lekcija o odnosu prema civilnom stanovništvu u ratom zaraćenim područjima prije 31 godinu očitali su pripadnici jajačkih postrojbi HVO-a. Prije pada Jajca u ruke srpskog agresora, krajem listopada 1992., najprije su evakuirali oko 30 tisuća stanovnika Jajca i Pougarja. Potom su se i sami povukli znajući da bitku s daleko brojnijom i bolje naoružanom Vojskom Republke Srpske ne mogu dobiti. A i sukobi koji su u to vrijeme počeli izbijati između Armije RBiH i HVO-a od Rame do Novog Travnika su im bili dodatan uteg jer prostora za dopremanje hrane, lijekova i pojačanja bilo je sve manje.
Prije povlačenja hrvatski branitelji Jajca, uz povremenu pomoć branitelja iz drugih krajeva, od Lepeničke i Lašvanske doline, do drugih mjesta iz kojih se moglo probiti do Jajca, branili su ovaj grad punih sedam mjeseci, od proljeća do jeseni. U tim je mjesecima Jajce, potvrđuju branitelji i oni koji su se u njemu zatekli u vrijeme opsade, bilo je pakao na zemlji na kojeg je dnevno znalo pasti do tri tisuće granata. Bez najave i biranja ciljeva. Među raketama koje su svakodnevno ispaljivane na Jajce, bile su i posebno razorne rakete Luna koje su, kažu u šali jajački branitelji, tijekom napada na Jajce napravile nekoliko „luna parkova“, dubokih kratera oko kojih su ostajali samo pustoš i ruševine.
Nakon što su mjesecima iscrpljivani, otpor branitelja slabi, a crte obrane oko Jajca redom padaju. Nakon pada posljednje na području Vrbice 24. i 25. listopada '92. postaje jasno da je daljnja obrana Jajca nemoguća misija. Jedino o čemu se tada razmišlja je kako spasiti živote oko 30 tisuća stanovnika Jajca i Pougarja. Branitelji kreću u najtužniju misiju, izvlačenja civila putem spasa preko Travnika, nakon koje i sami teška srca, ali s olakšanjem napuštaju Jajce. Svaka od bojni jajačkog HVO-a na sebe preuzima dio tereta izvlačenja ljudi da bi i sami posljednji napustili grad na Plivi u koji 29. i 30. listopada 1992. godine ulazi Vojska Republike Srpske. Tužan prizor kolone ljudi koji napuštaju grad na Plivi mnogima se zauvijek urezao u sjećanje. Ali bio je nužan jer izvlačenjem civila izbjegao se pokolj i stravične scene ubijanja civilnog stanovništva. Jajce hrvatski branitelji, a prije njih i civili, napuštaju svjesni da izgubljena bitka ne znači izgubljen rat, ali i da spašavanje života 30 tisuća stanovnika Grada na Plivi, te u Pougarju nikad nije niti je smjelo imati alternativu.
Pored toga hrvatski branitelji Jajca u tri godine srpske opsade ovog grada bore se na ratištima diljem BiH, ginući jednako kao i u obrani Jajca te tako stvarajući uvjete za onu njima najvažniju bitku, „Maestral“ koja im je 13. rujna 1995. otvoril vrata povratku u Hrvojev Grad. Jedan je ovo u nizu konkretnih primjera iz rata u BiH koji jasno pokazaju razliku između vojnika i terorista. Prvima je zaštita civilnog stanovništva, uz obranu svojeg naroda i domovine, jedna od glavnih zadaća, drugima civili služe kao sredstvo u ostvarenju ratnih ciljeva. A Hamas se svojim odnosom prema civilnom stanovništvo odavno svrstao u terorističke organizacije koje najveću štetu nanose vlastitom narodu.
AP/artinfo.ba
