Mnogobrojni su vjernici u četvrtak, 28. rujna pohodili župnu crkvu Imena Marijina u Svilaju u Bosanskoj Posavini u kojoj je već od ranih popodnevnih sati bio izložen lijes njihova preminuloga župnika fra Mladena Jozića,piše nedjelja.ba.
Fra Mladen je, okrijepljen svetim sakramentima, preminuo 26. rujna u noćnim satima u Kliničkom bolničkom centru u Splitu, nakon iznenadne bolesti.
Uz lijes pokojnika misu zadušnicu predvodio je plehanski gvardijan fra Anto Tomas, a koncelebriralo je 40-ak svećenika.
Nježno franjevačko srce
U prigodnoj homiliji fra Anto je zahvalio župljanima Svilaja kao i susjedne župe u Potočanima, u kojima je fra Mladen na službi župnika bio po sedam godina, što su ga prihvatili te se među njima osjećao, kako je ustvrdio, kao brat, otac, sin… Istaknuvši vrline pokojnika naglasio je njegovu brižnost, blagost, a posebno njegov zavjet poslušnosti koja je bila tako prepoznatljiva u susretima s njegovim poglavarima.
„Bio je blag franjevac. Snažan. U njemu se krilo nježno franjevačko srce uvijek spremno praštati, srce koje je trčalo svugdje i svakomu pomagalo. Nije živio za sebe, nego uvijek drugima na pomoć. Puna je srca pristupao i svojim župljanima i nama braći franjevcima. Pazio je na sve nas više nego na sebe. Hvala vam, dragi župljani, što ste pripomogli da mu srce uvijek bude radosno. A, doista je i bilo radosno. Posebno se to dalo prepoznati na nedavnoj dijamantnoj misi našeg slavljenika fra Zlatka Matanovića koju mu je organizirao, pa patron župe, 150. obljetnica župe i posveta crkve…“, rekao je uz ostao gvardijan Tomas. Dodao je kako fra Mladen treba biti primjer svim katoličkim svećenicima da znaju svoju službu živjeti ne samo za sebe nego i drugima biti na pomoć, na mir i dobro.
Omiljeni župnik
Koliko je bio cijenjen i omiljen među svojim župljanima posvjedočio je u svom oproštajnom govoru u ime župne zajednice Mijo Matanović. Zahvalio je svome pok. župniku na toliko toga što je za njih učinio kako u materijalnom pogledu oko uređenja crkve, župne kuće i okoliša, tako još i više na duhovnoj brizi, a napose što se svemu učinjenom toliko radovao i tu radost znao s njima podijeliti.
U ime svećenika Dobroskog dekanata oproštajni govor održao je dekan preč. Ilija Orkić, te arhiđakon dr. Darko Tomašević.
Uz mnogobrojne vjernike na oproštajnoj misi sudjelovali su fra Mladenova braća: Petar, Juro i Josip te sestre Eva i Mirjana s obitelji. Pjevanje je animirao župni zbor predvođen s. Anjom Alberti.
Fra Mladenovi zemni ostaci bit će ukopani u petak, 29. rujna na groblju na Plehanu.
Bogat život jednostavnog fratra
Fra Mladen je rođen je 1. lipnja 1962. u Koraću u Bosanskoj Posavini od oca Pavla i majke Anđe rođ. Pavlović. Osnovu školu pohađao je u rodnom mjestu od, a srednju u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom od 1977. do 1981. Teološki studij dovršio je 1988. na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.
Redovnički habit obukao je 15. srpnja 1981. u Donjoj Tramošnici, a prve redovničke zavjete položio je 3. srpnja 1982. u Visokom. Svečane zavjete dao je 31. listopada 1987. u Sarajevu. Sveti red đakonata primio je 29. studenog 1987. u Sarajevu, a za svećenika je zaređen 29. lipnja 1987. po rukama mons. Marka Jozinovića, vrhbosanskog nadbiskupa.
Od 1988. do 1991. bio je u službi župnog vikara u župi Breške kod Tuzle. Od 1991. do 1997. bio je župni i samostanski vikar u župi i samostanu Tuzla. Tijekom svoga boravka u Gradu soli od 1995. do 1997. obnašao je i službu ravnatelja Katoličkog školskog centra Sv. Franjo. Od 1997. do 2003. bio je župnik u župi Sivša, istovremeno obnašajući i službu definitora Bosne Srebrene od 1997. do 2003. Nakon toga vršio je službu župnika u župi Breške od 2003. do 2006., a zatim je bio župnik u susjednoj župi Šikara od 2006. do 2009. Potom do 2016. bio je župnik u Potočanima, a od 2016. pa sve do svoje smrti župnikovao je u Svilaju.
Uz redovite pastoralne aktivnosti fra Mladen se na poseban način angažirao u prikladnom uređenju crkvenih građevina u svim župama u kojima je djelovao. Tako je u župi Sivša sa svojim župljanima obnovio župnu crkvu i tri filijale u vremenu od 1997. do 2003. Tijekom boravka u Tuzli u vremenu od 1995. do 1997. bio je uključen u pripremne radove za izgradnju Katoličkog školskog centra. Za vrijeme obavljanja župničke službe u Breškama uredio je filijalu u Doknju, a u župi Šikara dovršio uređenje svetište Gospe Lipničke. Također u župi Potočani uredio je župnu crkvu i kuću, a u Svilaju, svojoj posljednjoj župi, također je uspješno izvodio radove uređenja crkve i župne kuće.
Bio je skroman i samozatajan fratar koji je potrošio svoj život radeći ponajprije na dobrobit povjerenih mu duša, svoje Provincije i mjesne Crkve. Bio je fratar koji je ozbiljno shvatio te tako i živio redovničke zavjete koje je obećao pred Bogom, a ljudi koji su ga svakodnevno susretali, u fratru krupnijega stasa, lako su mogli prepoznati jednostavnu franjevačku dušu sa srcem djeteta.
B. Lukačević/KT
