Uz tradicionalne igre i druženje okupilo se nekoliko stotina žitelja ovog dijela općine Kreševo

Mjesna zajednica Volujak uz sela i zaseoke koji joj joj pripadaju, Drežnice, Zvizd, Bukvu, Han Ivicu i Crkvenjak ima oko 700 žitelja. Čak tri puta više ih je rasuto po cijelome svijetu, a proces raseljavanja i odlaska s ovog dijela općine Kreševo krenuo je davnih 60.-ih godina prošlog stoljeća.

„Ljudi su odlazili iz raznih razloga, od ekonomskih do onih da jedni jedni krenu za drugima kao i danas. Bez obzira na razloge odlaska, svi koji su otišli na različite načine sve ove godine održavaju vezu s rodnim krajem, pomažu kad god nam nešto zatreba, kakvu god akciju imamo, odazivaju se. Kad ih pitate, oni će bez obzira na sve godine koji ovdje ne žive reći da su na privremenom radu u inozemstvu. Svi su srcem i dalje ovdje u svom Volujaku“, kaže nam Denis Tadić koji uz Antu Puljića, Ranka Čiču i Nikolu Tadića odlučio drugog vikenda u kolovozu organizirati prvo organizirano druženje domaćih i iseljenih, uz tradicionalne sportske igre koje su se nekad igrale u ovom kraju, od bacanja kamena s ramena, klisa, poteza konopa, skoka u dalj, pa sve do nogometa.

„Više je razloga našeg okupljanja, od druženja i podsjećanja na igre kakve su se nekad ovdje igrale kako bi ih prenijeli i na mlade, do upoznavanje naše djece i unuka s rodbinom koja živi vani. Mnogi se ne poznaju i evo prilike da se upoznaju“, pojasnio nam je Tadić.

Po riječima Ante Puljića koji je pri kraju radnog vijeka u Austriji, te već „jednom nogom“ u Volujaku, prvi susret žitelja ove kreševske Mjesne zajednice okupio je njih nekoliko stotina. Došli su iz različitih europskih zemalja ali i daleke Amerike. Neki su zbog druženja odgodili povratak u zemlje u kojima trenutačno žive.

„Supruga i ja smo već biti na putu za Njemačku, ali smo odgodili zbog ovog druženja jer ga nismo htjeli nikako propustiti“, kaže Dragan Cigelj.

Niko Slomo u rodni je Volujak ove godine zajedno sa još desetak članova uže i šire obitelji stigao iz Amerike u koju je otišao sad već pomalo daleke 1998. godine. U rodnom kraju nije bio 19 godina, a iz njegove perspektive puno se toga u Volujaku promijenilo, a posebno u smislu cestovne infrastrukture jer Volujak je prometnicom preko Han Ivice povezan s Lepenicom i izlazom na Koridor vc u ovom kiseljačkom naselju.

„Jedva sam pronašao ulaz u dvorište vlastite kuće“, u šali kaže Niko. Potvrđujem nam kao i drugi koji su napustili ovaj lijepi kreševski kraj da im je srce i dalje ovdje te da će mu se uvijek i kad god imaju priliku rado vraćati. Sad su pronašli i novi način jačanja veza s rodnim krajem, uz druženje i igre njihova djetinjstva kojima će poučiti svoju djecu i unuke te i njima stvoriti još jedan način povezivanja s rodnim krajem njihovih očeva i djedova.

Inače, ove godine čini se kao nikad dosad, mnogi su se po središnjoj Bosni dodatno angažirani kako bi učvrstili veze s iseljeništvom i upostavili nove oblike zajedništva i suradnje kroz druženja, sport, kulturu. Svako naselje pronalazi svoj način povezivanja s iseljeništvom, a volja održati vezu primjetna je i kod onih koji su ostali kao i onih na privremenom radu izvan BiH kako većina iseljenika za sebe kaže.

artinfo.ba