S mjesta trostrukog ubojstva Anđelići poručuju da svi trebamo učiniti više na osudi i zaustavljanju zločina iz mržnje

       Najveći katolički blagdan Uskrs brojnim vjernicima i u BiH bio je povod za obiteljska druženja i okupljanje u domovima koje su iz bilo kojih razloga napustili. Izuzetak nije ni obitelj Anđelić u Kostajnici kod Konjica. Njihova obiteljska kuća na Badnjak 2002. godine bila je poprište trostrukog ubojstva. Dok su obavljali posljednje pripreme za Božić, Muamer Topalović, inače član vehabijske zajednice, upao je u njihov dom te ubio oca Anđelka i njegove dvije kćeri Maru i Zorku, a sina Marinka teško ranio.   Anđelići su katolička obitelj u kojoj je rođeno desetoro djece, dva brata i osam sestara. Mira Anđelić je preživjela krvavi Badnjak kao i njezina majka Ruža koja je preminula prije dvije godine. „S nama u kući te kobne večeri bila je i Iva, kćer moje sestre koja je bila još dijete. Kad je ubojica ušao u kuću i bez riječi počeo pucati ja sam Ivu rukama obuhvatila štiteći je svojim tijelom. Na nas dvije nije pucao kao ni na majku, u hodniku je odmah ubio oca, ušao je u sobu gdje ubio sestre, brata je teško ranio“, prisjeća se trenutka u kojem je ostala bez tri člana obitelji Mira Anđelić. Ovog je Uskrsa kao i sestra Šima došla iz Hrvatske, pridružila im se i sestra Luca Kaleb koja živi u Kostajnici te je obiteljska kuća u kojoj je ostao živjeti njihov brat Marinko, ponovno oživjela. Dok poput ostalih obitelji razgovaraju o svemu, rupe od metaka u zidu vidljivi su podsjetnik na trostruko ubojstvo koje se dogodilo u njihovu domu prije više od 20 godina. Posebno je živo kada ih posjeti i mjesni župnik don Marin Marić koji za obitelj Anđelić ima samo riječi hvale.

„To je dobra katolička obitelji u kojoj usprkos svemu što su doživjeli nema ni trunke mržnje“, kaže don Marin, župnik u župi Presvetog Srca Isusova u Obrima. Na zidu mjesne crkve u Kostajnici je i slika troje ubijenih članova obitelji Anđelić, Anđelka, Mare i Zorke koje mnogi smatraju katoličkim mučenicima. Jer ubijeni su samo zato je su slavili Božić, i pred kućom imali okićenu jelku.

Za ubojstvo Anđelićevih motivirano nacionalnom i vjerskom mržnjom trostruki ubojica Topalović u ožujku 2003. godine osuđen je na 35 godina zatvora.   Od presude je prošlo 20 godina, a Anđelići sada strahuju da bi ubojica nakon dvije trećine odležane kazne mogao za koju godinu na slobodu. I sama pomisao na to izaziva im strah i zebnju. Osjećaj straha pojačava i činjenica da Topalović ima još uvijek brojne istomišljenike u BiH što je i sam potvrdio na sudu nudeći isplatu „krvarine“ kako se u šerijatu naziva materijalna odšteta, u zamjenu za slobodu, a novac bi skupio, kako je sam kazao, od svoje braće. U blizini Kostajnice, potvrđuju nam stanovnici ovog konjičkog mjesta, bio je kamp u kojemu se obučavale vehabije, Topalovićevi istomišljenici od čije ideologije Anđelići i najviše strahuju. Smatraju da je društvo trebalo puno više učiniti na osudi svakog zločina iz mržnje kako se on nikad i nikom više ne bi ponovio. „Treba osuditi ideologiju kojoj pripadaju takvi ljudi koji ubijaju iz mržnje bez obzira kome pripadaju. Zločin je zločin i svaki treba bit kažnjen“, kaže Marinko Anđelić koji je ostao živjeti u obiteljskoj kući, s vidljivim ali nevidljivim traumama proživljenog, od ubojstva oca i dvije sestre do vlastitog teškog ranjavanja. Kao dobri vjernici Anđelići nikad nisu prihvatili mržnju , a s njome ni osvetu. „Još nam uvijek odzvanjaju majčine riječi , ne daj mi Bože da su moja djeca to nekom napravila“, prisjećaju se riječi majke Ruže njezina djeca Zorka, Šima i Marinko. „Mi njemu nikad ne bi uradili ono što je on nama. Mi nikoga ne mrzimo, ali zaboravit ono što nam se dogodilo nikad nećemo niti možemo. Želimo samo da se to nikad nikome više ne dogodi i na tome moramo kao društvo svi puno više raditi“, zaključuje Mira Anđelić priču o ubojstvo svojega oca i dvije sestre.

Mjesni župnik don Marin Marić jedan je od rijetkih koji pokuca na vrata ove obitelji koja je u crkvi i vjeri oduvijek tražila i pronalazila oslonac. Kostajnica je etnički čisto hrvatsko katoličko selo prije rata kažu poznato po tomu što su svi njegovo stanovnici, njih nekoliko stotina, bili redoviti u crkvi i na misama. Uglavnom su to bile obitelji poput Anđelićevih, s više djece. Danas u Kostajnici po riječima župnika don Marina Marića stalno živi tek 20 ak vjernika katolika. Uz rat i sve što je donio sa sobom, strah i nesigurnost jedan je od razloga zbog kojih su mnogi otišli te je ovaj lijepi konjički kraj pust. Samo jedna stvar kažu nam malobrojni stanovnici ovog mjesta nije se promijenila, prije rata su im zbog odanosti crkvi i katoličkoj vjeri uskraćivani projekti, nakon rata ih se iz istih razloga ubijalo. Bez trunke mržnje Anđelići žele da više nikad nitko ne bude ubijen jer je druge vjere i nacije, a raditi na ispunjenju njihove želje pozvani smo svi, kao pojedinci ali i kao društvo.

AP/Artinfo.ba