Osim što je uz Stolac i Jajce jedna od svega tri gradske jezgre u BiH koje su proglašene nacionalnim spomenikom, Kreševo je jedan od onih gradova u kojima se pisala povijest zdravstva u Bosni i Hercegovini.
Na putu iz Kreševa prema Tarčinu nalazi se svetište jednostavnog naziva "Pod špijom". Utemeljeno je u drugoj polovici 18. stoljeća, u vrijeme kad je Kreševom, a i širom okolinom, harala kuga.
U špilji je fra Franjo Gracić (1740.- 1799.) koji se u tom razdoblju vratio sa školovanja na veterini iz Italije, napravio bolnicu na otvorenom i preuzeo na sebe tu odgovornost da liječi oboljele.
Franjo Gracić je u Italiji i Ugarskoj slušao predavanja i iz medicine, ali se ne zna je li i diplomirao. Nakon što se vratio u Bosnu postao je jedan od najpoznatijih liječnika onog doba, a u Padovi je 1795. godine tiskao i medicinsko djelo u kojem piše o liječenju groznice, kuge, ujeda zmije, reumatizma, glavobolje, bolesti želuca, zadusi...
I ne samo da je liječio narod od kuge nego je i držao predavanja o održavanju higijene i još nekim preventivnim radnjama u svrhu sprječavanja zaraze. Zanimljivo je da je tada uz njega kao dječak pomagao i Mato Nikolić (1784. – 1844.) koji će kasnije postati bosanski liječnik i prvi koji je primjenjivao akupunkturu na Balkanu.
Kreševljak fra Mato Nikolić (1784.-1844.) teologiju je studirao u Italiji, a studij medicine i kirurgije, na koji su ga uputila sva tri tadašnja samostana (Fojnica, Sutjeska i Kreševo), završio je u Feldsbergu (Austrija). Nakon što je diplomirao, fra Mati Nikoliću iz Kreševa je papa Pio VII. posebnim dokumentom 1807. godine dao dopuštenje da smije obavljati liječničku praksu, osim većih kirurških zahvata. Fra Mato Nikolić također je otvorio oko 1813. u franjevačkom samostanu u Kreševu i prvu pravu ljekarnu. U 19. stoljeću Kreševo je medicinsko središte Bosne i Hercegovine a fra Mato Nikolić prvi diplomirani bosanskohercegovački liječnik.
U liječničkom djelovanju imao je uspjeha te je, šest godina kasnije, od franjevačkog starješinstva proglašen za liječnika cijele Redodržave. U istu svrhu ustanovljena je i financijska potpora, pri čemu su svi samostani bili obavezni plaćati po 500 groša godišnje za njegov rad.
Stjepan Zelenika, pisac iz Kreševa priča da je nakon kuge koje je odnijela mnoge živote u selima ostala navika da se podovi u kućama ribaju dva puta tjedno.
- Žene u Vrancima su imale uvijek ruke crvenih nadlanica jer su prale suđe u vreloj vodi koliko su mogle podnijeti. Pa i običaj ribanja kamenja u vranačkoj rijeci je u svrhu preventivnog djelovanja koje je fra Mato Nikolić naredio radi higijene, a kako se ne bi ponovno pojavila kuga ili neka druga zarazna bolest. Zna se da je njegovim dekretom vezano za Podrinje smanjena zaraza jer je naredio da se voda iz Drine ne koristi za pranje ako se prije ne prokuha - kaže Zelenika.
A Svetište pod Špijom ostalo je kao zavjetno mjesto do dana današnjeg kao spomen na trud i muku Kreševljaka i njihovih franjevaca.
