U koncelebraciji su bili: savjetnik Apostolske nuncijature u BiH mons. Amaury Medina Blanco, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, kanonici Stolnog kaptola vrhbosanskog dr. mons. Pavo Jurišić i mons. Luka Tunjić te još 10-ak svećenika.

Služba svjetla

Na početku bdijenja nadbiskup Vukšić je blagoslovio oganj na stepeništu katedrale. Zatim je urezao u uskrsnu svijeću križ te prvo i posljednje slovo grčkog alfabeta - alfa i omega koja označuju Krista. Potom je na krakove i u sredinu križa, na kojem su ispisani brojevi godine 2023. stavio pet zrna tamjana koji označuju pet rana Krista raspetoga. Uskrsna svijeća, simbol Krista koji je svjetlo svijeta što rasvjetljuje tamu, zatim je zapaljena te u procesiji pronesena kroz katedralu, postavljena na svijećnjak u svetištu te pokađena.

 "Svjetlo Kristovo" i "Bogu hvala" odjekivalo je katedralom dok je svijeća u procesiji nošena do oltara te su jedna po jedna i male svijeće nazočnih vjernika upaljene.

Zatim je mons. Jurišić otpjevao Uskrsni hvalospjev, a nazočni su vjernici potom poslušali tri starozavjetna čitanja iz Knjige Postanka, Izlaska te proroka Izaije.

Prigodni psalmi pjevani su između različitih čitanja.

Potom je uslijedilo svečano pjevanje Slave uz stajanje svih nazočnih, zvonjenje zvona te sviranje orgulja koje su se ponovno oglasile nakon "šutnje" od Velikog četvrtka, to jest, mise Večere Gospodnje. Nakon pročitanog novozavjetnog teksta javljena je velika vijest Kristova uskrsnuća, poslije čega su nazočni zapjevali Aleluja.

Bdijenje stvara raspoloženje čekanja

Nakon naviještenog evanđelja, prigodnu propovijed uputio je mons. Vukšić. On je kazao kako je za vrijeme obreda Vazmenoga bdijenja predviđeno da bude naviješteno nekoliko odlomaka iz Staroga zavjeta, među kojima se može čak i birati, ali uz izričitu naredbu da se nikada ne izostavi čitanje izvještaja o izlasku izabranoga naroda iz ropstva pojašnjavajući kako se taj izvještaj mora čuti u ovoj noći jer se radi o Pashi izabranoga naroda, o uspomeni na događaj kad je izašao u slobodu i obećanu zemlju. Objasnio je kako se nakon tih navještaja, uz slavljeničko oglašavanje zvona sa zvonika, pale svijeće na oltaru i, nakon što je dugo nije bilo na misnim slavljima, opet se čuje pjesma Slava Bogu na visini. "Slaveći tom pjesmom Boga Isusa u visinama, ispovijedamo svoju vjeru u njegovo uskrsnuće, u njegovu Pashu, to jest u njegov izlazak iz zarobljenosti zakonima smrti i tami groba. I svijeće, koje opet gore, simboliziraju uskrsloga Krista koji je svjetlo svijeta i koji je svim ljudima putokaz prema vječnom životu jer, tko ide za njim, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života", kazao je vrhbosanski nadbiskup.

Nadalje je istaknuo kako Vazmeno bdijenje želi naznačiti i stvoriti stalno raspoloženje u kojemu kršćani čekaju. "Uvijek trebaju biti s upaljenim svjetiljkama vjere, to jest budni, spremni na polazak i izlazak iz ovoga svijeta radi susreta s Kristom u vječnosti. Otprilike, kao što sada čekamo da svi uskoro u ovom slavlju budemo za istim euharistijskim stolom sa samim Kristom, tako kršćani trebaju živjeti cijeli svoj život u želji da se na kraju nađu na vječnoj gozbi", ustvrdio je nadbiskup. 

Novi izlazak

Progovorio je zatim o izlasku izabranoga naroda kao povijesnoj činjenici koja se uvijek tumačila u vidu spasenja koje Bog izvodi u svetoj povijesti svoje prisutnosti s onima koje je izabrao. "Novi izlazak ostvario se u Kristu, koji je po svom uskrsnuću prešao iz smrti u život, iz svijeta k Ocu nebeskom, iz poniženja u slavu, sa zemlje na nebo. To je Kristova pasha, njegov izlazak i njegov prijelaz. Ivan evanđelista piše da je i sam Isus svoju smrt i uskrsnuće shvaćao upravo kao prijelaz, kao izlazak i pashu. Isusov izlazak i prijelaz početak je treće pashe. Isus je, naime, do kraja ljubio svoje koji su u svijetu i sve to učinio radi njih. Zato je njegova pasha najava našeg izlaska i prijelaza! Ona je početna postaja izlaska i prijelaza svih kršćana i ostalih ljudi, koji se nadaju i djeluju za vlastiti izlazak i očekuju spasenje", posvijestio je mons. Vukšić osvrčući se zatim na riječi Sv. Augustina koji je zapisao kako je svaki "prijelaz iz smrti u život posvećen u Gospodinovoj smrti i uskrsnuću", odnosno kako je za nas naša "pasha prijelaz iz grijeha u život, iz krivnje u milost, iz zaraze u posvećenje".

Na kraju je kazao kako je Isus obavio i završio svoje poslanje, a njegovo djelo "spoja nebeskoga i zemaljskoga, božanskog i ljudskoga, ima svoj duhovni nastavak i stalno je prisutno uvijek kad se događa naš izlazak iz lošega u dobro i vazda blista kad mi izlazimo iz dobra u još bolje".

Nakon propovijedi, u krsnoj službi, nadbiskup je blagoslovio krsni studenac te blagoslovljenom vodom poškropio nazočne u spomen na krštenje svakog pojedinog kršćanina.

Misa je nastavljena euharistijskom službom.

Tijekom mise bdijenja ceremonijama je ravnao dr. vlč. Ivan Rako, a liturgijsko pjevanje animirao je mješoviti katedralni zbor Josip Stadler pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.