Usprkos sotoniziranju, časno je bilo biti pripadnik HVO-a!
Hrvatsko vijeće obrane, HVO, danas 8. travnja obilježava Dan utemeljenja. Na današnji dan 1992. godine, HVO je utemeljen kao glavna oružana snaga Hrvata u BiH, najviše izvršno i upravno tijelo Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma pripadnici postrojbi HVO-a postaju dio hrvatske komponente Vojske Federacije BiH, a nakon reforme obrane 2005. godine, transformirane su u 1. pješačku (gardijsku) pukovniju, jednu od tri pukovnije koje djeluju u sklopu Oružanih snaga BiH.
31. obljetnica utemeljenja HVO-a u sredinama u kojima žive Hrvati obilježava se uglavnom odavanjima počasti poginulim pripadnicima. S druge strane, sve ove godine, a posebno intenzivno nakon 29. studenog 2017. godine, nakon presude Haaškoj šestorci, traju pokušaji kriminaliziranja i sotoniziranja HVO-a i njegovih pripadnika, uz potpuno negiranje zasluga koje HVO ima u obrani i opstanku BiH te negiranje ili minimiziranje zločina nad pripadnicima HVO-a i hrvatskim narodom radi čije obrane je HVO i utemeljen. Promatrati HVO isključivo kroz jednu od Haaških presuda, nametati teret presude cijelom jednom narodu i svakom časnom pripadniku HVO-a također je zločin.
Nažalost nekažnjen, ali jednako opasan po BiH i njezinu budućnost.
Svima koji ga uporno ponavljaju, uz obljetnicu utemeljenja HVO-a valjalo bi postaviti nekoliko pitanja uz podsjećanje na činjenice iz Domovinskog rata, počevši od jeseni 1991. godine. Gdje bi BiH danas bila da su svi nakon napada JNA na selo Ravno izjavili kako to nije njihov rat!
Ako nije ničiji rat i nitko se ne smatra napadnutim ni ugroženim, čizma JNA s lakoćom bi pregazila BiH. Čak se ne bi smatrala ni neprijateljskom vojskom, zasipalo bi je cvijećem, tretiralo „svojom“ vojskom iako su joj namjere bile okupirati BiH te zadržati u krnjoj Jugoslaviji, kasnije vjerojatno Velikoj Srbiji. Nakon što se konačno shvatilo da je JNA agresor, tko bi joj pružio otpor da nije bilo HVO-a? Armija R BiH?
Teško! Primjera je bezbroj, od Travnika u kojemu su tada Muslimani mirno spavali dok su pripadnici HVO-a držali crte obrane na Vlašiću do Maglaja kojeg je HVO branio i obranio! Mjesecima nakon početka agresije na BiH to i dalje nije njihov, u to vrijeme muslimanski rat. Njihov rat vodit će se za teritorij središnje Bosne. I tek u tom ratu pokazuju motiviranost i spremnost na sve, u tom su ratu etnički čistili sela i općine, protjerivali, zatvarali u logore, ubijali djecu.
Od središnje Bosne dolinom Neretve stvarali li granice po kojima će se BiH podijeliti. Ponudu je, po svjedočenju bivšeg šefa hrvatske diplomacije Mate Granića Alija Izetbegović više puta iznio predsjedniku RH Franji Tuđmanu.
Obranom pojedinih područja u središnjoj Bosni i dolinom Nerertve, od Lepeničke i dijelova Lašvanske doline, Rame u kojoj je Izetbegović crtao granice, sve do Žepča i njihove herojske obrane,HVO spriječava podjelu BiH. Poražena Armija R BiH usprkos pomoći braće iz islamskih zemalja nikad to Hrvatima i njihovoj vojski HVO-u nije oprostila. Tek se kratko primirila vapeći, nakon pokolja u Srebrenici, za pomoć u oslobađanju BiH od srskog agresora i zaustavljanju rata koji dugo nije bio njihov.
A onda je uz pomoć HVO-a i HV-a oružje u BiH konačno utihnulo. Ali rat nikad nije prestao. I dalje se vodi onaj hladni i podmukli, puca se svim sredstvima, a jedno od najpodmuklijih oružja je sotoniziranje HVO-a i hrvatskog naroda u BiH.
Znamo li da bez HVO-a i Hrvata Bosne i Hercegovine ne bi bilo, jasno je da domoljubi i patriotie iako sinonimi, u BiH imaju potpuno različito značenje. Domoljubi i dalje trpe napade koji nisu ni časni ni vojnički, dok patriote uporno ruše ovu zemlju koja je natopljena krvlju brojnih pripadnika HVO-a.
Njihovi sinovi i unuci moraju i trebaju znati da je biti pripadnikom HVO-a bilo časno, a da zločini pojedinaca kojih je bili u redovima svih vojski, ne smiju biti ispostavljeni većini časnih pripanika HVO-a, ljudi koji su prvi stali u obranu BiH, spriječili njezin raspad i stvorili uvjete za prestanak rata u BiH, spriječili nove Srebrenice. Sotoniziranje HVO-a govori puno više o onima koji ga sotoniziraju nego o samim pripadnicima vojske hrvatskog naroda u BiH, vojske koja je od nestanka spasila ne samo svoj narod već i BiH.
Ma što patriote o tomu govorile. Svim bivšim pripadnicima HVO-a sretan Dan utemeljenja uz poruku da mogu ponosni na ratni put postrojbi čiji su pripadnici bili!
Nažalost, na nečasne vrste ratovanja nikad nisu navikli niti su takve bitke naučili voditi!
artinfo.ba
