Fra Željko stoga stoga u poruci podsjeća na uskrsne antifone: "Gdje je ljubav, prijateljstvo, tamo je i Bog. Tamo se događa Bog".

-Mi vjerujemo da je Isus živ, da je istinski uskrsnuo. On je istinski uskrsnuo unutra, u prostoru vjere svoje Crkve. Nije bila učenička vjera ta koja je Isusa probudila na život. Baš naprotiv – on je svojom pobjedom nad smrću probudio raspetu vjeru svojih učenika. I uvijek je iznova oživljava svojom prisutnošću, svojim Duhom – kao što je svojim učenicima i obećao na posljednjoj večeri. Njegov nas Duh stalno uvodi u puninu istine, i to istine o uskrsnuću. I o životu - poručio je gvardijan Željko Nikolić.

Isus nas, kako je kazao, oslobađa od onoga što naš život drži u okovima i što ga razara: našega straha, egoizma, krivnja i u konačnici smrti. Pokazuje nam da ni ona nema apsolutnu moć, kako ni ona nije imala posljednju riječ u Isusovoj priči. "Vječni život“ – ili "život u punini“ – ne počinje tek nakon naše smrti. Počinje time da dopustimo da Isus kroz vrata vjere uđe u prostor našega života i tada se ne trebamo zaista ničega bojati, čak ni smrti. 

-Onu Galileju gdje susrećemo živoga Krista moramo najprije tražiti mi kršćani, tako što ćemo se od vanjskoga načina života okrenuti prema unutra. To je ono traženje Boga u vlastitom srcu, o kojemu govore sveti Augustin i mistici svih stoljeća. Srce ovdje ne znači sjedište osjećaja, nego dubinu života – suprotnost površnosti - podvukao je fra Željko.

Naglašava da se ne smije "misterij uskrsnuća reducirati na jedan događaj, koji je nekoć davno nastupio i završio". Isusova pobjeda nad smrću se, navodi on, produžava u povijesti Crkve, čovječanstva, naše zemlje i grada, teče kroz njih kao podzemna rijeka i izvire na površinu u događajima oživljujućih reformi Crkve, ali i u pripovijestima o obraćenju, dobroti i solidarnosti pojedinačnih ljudi, neovisno o njihovu pripadanju i vjerovanju.

-Isus će biti prisutan u Crkvi, u zajedništvu, u kojem se vjera dijeli. Bit će prisutan i u najmanjoj vjerničkoj zajednici – onako kako je pokazao učenicima na putu u Emaus. Bit će s onima koji su na putu. Bit će s njima kao onaj koji ih prati – ponekad možda anoniman, kao nepoznati stranac, kao hodočasnik među hodočasnicima. Bit će među onima koji su snuždeni, kao što su učenici bili na putu u Emaus. Među njima bit će kao onaj koji im otvara dublje značenje Pisma. Bit će tamo gdje oni u sjećanju na njega budu lomili kruh – tamo gdje se slavi euharistija. Bit će prisutan u liturgiji i sakramentima njegove Crkve - poručio je dalje fra Željko.

Bit će također prisutan u svjedočenju kršćana, koji svojim životom pokazuju da je Isus u njima i kroz njih živ. U našemu zauzimanju, kakao je naveo, za pravednost, solidarnost i slobodu u zamršenim odnosima u našoj zemlji.

Kako je rekao, bit će prisutan također – kako je u svom govoru o posljednjem sudu zaprijetio – skriveno i anonimno u svojoj najmanjoj braći i sestrama, koji trebaju našu pomoć, u onima gladnima, žednima, siromašnima i progonjenima. Ako ne budemo njima služili i pomagali, mogli bismo za svu vječnost jednostavno proći pored njega.

I neće biti prisutan samo, kako je rekao, u vjernicima. Bit će prisutan i u onim "anonimnim kršćanima“ s onu stranu vidljivih granica Crkve; bit će prisutan u svima onima koji traže istinu, ljepotu, ljubav i dobro, koji se ne zadovoljavaju jeftinim zamjenskim sredstvima koja se mogu pronaći na tržnicama ovoga svijeta. 

-Proslavimo Uskrs – kojega ove godine obilježavamo u sjeni rata u Ukrajini i opetovane političke i moralne krize u našoj zemlji – s onim što je u slavlju uskrsnuća Kristova najunutarnije i najvažnije: pozovimo živoga Krista da on snagom kojom je pobijedio grijeh, strah i smrt, promijeni i naše živote - poručio je gvardijan Franjevačkog samostana u Tuzli fra Željko Nikolić.

artinfo.ba