Samo 30 do 40 posto osoba koje pate od depresije se liječi, dok ostali ne prepoznaju simptome te bolesti - kazao je prof. dr. Miro Klarić, predstojnik Klinike za psihijatriju SKB-a Mostar uoči predavanja "Depresija i anksioznost" koje je u četvrtak održano u Mostaru.
Napominje kako je depresija vrlo aktualan problem te da je njemu, kao stručnjaku, važno tu bolest približiti građanima kako bi je prepoznali, ali i priznali.
- Ljudi naprosto ne prepoznaju taj problem. Pitaju se jesu li depresivni ili anksiozni. Tragaju za desetom bolešću i još ne žele razgovarati s psihijatrom. Misle da je to strašno ako razgovaraju s profesionalcima mentalnoga zdravlja te da podliježu stigmi i sramu - objašnjava prof. dr. Klarić.
Upozorava kako su tri osnovna simptoma depresije: promjena raspoloženja, pad energije te osjećaj gubitka volje za svakodnevne aktivnosti.
Kaže kako je to, nažalost, problem mladih i to uglavnom žena u reproduktivnoj dobi.
Jedan od većih problema je to što depresija i sve psihijatrijske bolesti zahvaćaju mladu populaciju, i to većinom žene u reproduktivnoj dobi od 12 ili 15 do 50 godina, ističe dr. Klarić.
Mišljenja je da je uzrok kronični stres, a jedan od oblika depresivnih poremećaja je i predmenstrualni disforični poremećaj koji nastaje kao posljedica hormonalnih promjena koje se događaju sa svakim ciklusom. U težim slučajevima, može uzrokovati i manjak serotonina, koji onda može pogodovati razvitku fizičkih simptoma te smanjenom raspoloženju.
Organizatorica predavanja i magistra kineziologije Ana Marija Penava glavni uzrok depresije i anksioznosti vidi u brzom životnom stilu, odnosno sjedilačkom načinu života.
Po njezinim riječima, cilj je predavanja dati podršku onima koji se bore s mentalnim oboljenjima i skinuti društvenu stigmu s ramena onih koji boluju te ih ohrabriti da priznaju sebi problem i potraže stručnu pomoć.
O desetogodišnjem iskustvu i borbi s depresijom govorio je i prof. Jozo Kolobarić.
Riječ je o mladom čovjeku u tridesetim godinama, priznatom u zemlji i regiji, kojemu se depresija vraćala tri puta.
- Bio sam u beznađu i stalno tužan, iako nisam imao razloga za to. Imao sam roditelje, ništa mi nije nedostajalo. Bio sam aktivan u školi, sportu, društvu, a opet sam bio stalno tužan, ispričao je ovaj mladi profesor u svojoj ispovijesti, poručivši kako je to nešto što se može svakome dogoditi i da je normalno da nas sve pogađa, jer smo od krvi i mesa.
