Još jednom upućen apel onima koji znaju da kažu gdje su tijela nestalih
Vinko Jurišić u logorima Armije R BiH u Bugojnu proveo je punih osam mjeseci. Zajedno s 294 zatočenika iz logora „Stadion“ razmjenjen je 19. ožujka 1994. godine u Mostaru, dan nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma koji je zaustavio rat Hrvata i Bošnjaka u BiH. Sjećanja na logor su mu kao i ostalim bolna, ali Vinko je pronašao snage s obitelji se vratiti u Bugojnu gdje i danas živi.
„Tri mjeseca proveo sam na kopanju rovova na prvim crtama obrane. Puška ti je uperena u leđa, moraš kopati. Stalno si gladan, uvjeti loši, a znali su mi i prisilno vaditi krv. Najgore je noću kad su prozivke, nikad nisu znaš što te čeka. Dan razmjene nikad neću zaboravit, posebno onaj trenutak kad smo se penjali uz Makljen, znao sam da je zatočeništvu kraj“, prenio nam je Vinko Jurišić dio svojih sjećanja.
Ponosan je kaže jer se ovaj datum obilježava na lijep i dostojanstven način u njihovu Bugojnu u organizaciju Udruga proizašlih iz Domovinskog rata. U Bugojnu se danas živi, ali ne uživa u životu. Jer uspskos suncu koje je grijalo kao i na dan razmjene, oblak koji se nadvije nad svaku godišnjicu je oblak neizvjesnosti i pitanja gdje je 15 logoraša za čijim se tijelima još traga, kaže nam Marijo Mostarac, predsjednik Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata Bugojna koja je organizator obilježavanja obljetnice razmjene.
„Osam punih mjeseci sam bio u logoru, jesen, zimu i proljeće. Imao sam sreće i preživio sam. Sreće smo imali i prije dvije godine kada su na Rostovu pronađena tijela još četiri logoraša, ali mi i dalje tragamo za 15 naših nasilno odvedenih“, kaže Mostarac. Sreću da njezin suprug bude među onima čija je sudbina rasvjetljena nije imala Dijana Strujić, supruga Mihovila Strujića i predsjednica Udruge obitelji poginulih i nestalih Bugojna. „Moja kćer Jelena imala je 13.5 mjeseci kad joj otac nestao. Prije toga naučilo je hodati, ali ona ga se ne sjeća, mi koji smo ga poznavali govorimo joj o njemu i kakav je to divan čovjek bio“, podjelila nam je svoje bolno iskustvo potrage za nestalim suprugom Mihovilom, Dijana Strujić.
Apel za istinom gdje su tijela nestalih ponovljen je i ove godine. Ponavljaju ga bugojanski Hrvati, ali i hrvatski politički predstavnici koji godinama dolaze na ovaj za preživjele logoraše istodobno i tužan i radostan dan. „U Bugojnu su tijekom rata bila ukupno 53 logora za Hrvate, od raznih garaža i podruma do Stadiona u kojem smo svi na kraju završila i iz kojeg smo poslani na razmjenu. Najbolnija tema vezana uz logora je nasilno odvođenje 21-og logoraša. Njih 15 još uvijek tražimo.
Uspskos svemu u Bugojnu ima života, ali da bi ga bilo više treba iskrenosti i da oni koji znaju kažu gdje su tijela“, kaže Miroslav Zelić, predsjedatelj Općinsakog vijeća Bugojno i jedan od zatočenika koji su razmjenjeni 19. ožujka 1994. godine nakon osam mjeseci provedenih u logorima Armije R BiH u Bugojnu. „Moja poruka koju želim i danas poslati iz Bugojna, a učinila sam to dosad nebrojeno puta, kao zastupnica, izaslanica, ovog puta kao predsjednica Federacije BiH je da oni koji znaju trebaju reći istinu. Ja ih još jednom molim da olakšaju obiteljima nestalih i kažu gdje su tijela i tako im omoguće da dostojno pokopaju svoje najmilije te konačno nakon svih ovih godina imaju mjesto gdje će im zapaliti svijeću i pomoliti se za njihove duše“, kazala je Lidija Bradara, predsjednica Federacije BiH koja je predvodila izaslanstvo HNS-a na obilježavanju 29. obljetnice razmjene hrvatskih logoraša.
Program obljetnice započeo je polaganjem vijenaca pred spomen obilježjem u gradskom katoličkom groblju, nastavio misom zadušnicom u župnoj crkvu u Bugojnu, koju je uz sudjelovanje brojnih svećenika predvodio fra Stipo Karajica, župnik u Sesvetskoj Sopnici kojeg je rat zatekao na službi vikara u Bugojnu te je itekako osjetio patnje koje su prošli bugojanski Hrvati. Po riječima sadašnjeg župnika u Bugojnu fra Ivana Plića fra Stipo je jedan od onih koji je pomagao logoašima i njihovim obiteljima koliko je to bilo u njegovoj moći, osjećajući njihove patnje bliskim jer i sam je protjeran iz Kotor Varoši. Pod misom su i ove godine bile izložene fotografije 21 nestalog Hrvata Bugojna, među njima i onih čija je sudbina u međuvremenu rasvijetljena.
artinfo.ba
