16.ožujka 1999.- 16. ožujka 2022. dani kada se u Sarajevu pucalo na hrvatske dužnosnike
Danas se navršavaju se 24 godine od atentata na Jozu Leutara, federalnog doministra unutarnjih poslova. Leutar je od posljedica ranjavanja u eksploziji bombe postavljene pod njegov službeni autobomil preminuo 12 dana nakon atentata. 23 godine kasnije, istoga datuma 16. ožujka prošle godine u Sarajevu se ponovno pucalo na jednog hrvatskog dužnosnika.
Ovog puta na meti je bio prof. Matej Živković, zamjenik predsjednika Komisije za vrijednosne papire F BiH i svjedok u više predmeta gospodarskog kriminala. Iako teško ranjen Živković je atentat preživio, a pokušaj atentata, drugi na Živkovića koji se dogodio u samo mjesec dana, dodatno je poremetio hrvatsko- bošnjačke odnose u Federaciji BiH.
Samo smirena reakcija hrvatske strane, koja nije dala mjesta bilo kakvim naglim i izvanistitucionalnim potezima, spriječila je još jednu dublju krizu unutar FBiH. Godinu dana poslije prof. Živković za „Večernjak“ govori o vlastitom oporavku, ali i reakcijama, odnosno njihovu izostanku nakon ranjavanja i borbe za život. Prof. Živković planira se ne samo vratiti na posao već i vratiti povjerenje u Komisiju za vrijednosne papire čiji fukncioniranje od ključnog značaja za investicije, a protiv čijeg se bivšeg predsjednika Hasana Ćelama vodi kazneni postupak zbog gospodarskog kriminala u predmetu „Profit“.
Godinu dana nakon atentata Živković se kaže oporavio fizički, ali traume su i dalje tu, a i nepoznanica zbog čega se prije godinu dana pucalo na njega.
„Oporavak je dugo trajao što je i razumljivo s obzirom na težinu ozljeda koje sam pretrpio. Naime, javnosti je već poznato kako sam pri pokušaju ubojstva ustrijeljen i pretrpio ozljede različitih dijelova tijela, nakon čega sam se šest dana uz pomoć liječnika borio za život. Prošao sam u četiri mjeseca četiri različite operacije, a šest mjeseci mi je trebalo samo da otpočnem proces oporavka. Još uvijek nastojim u potpunosti obnoviti funkciju ranjene noge“, kazao je u razgovoru za Večernji list, isičući kako su razmeri psihičkih trauma po njega i njegovu obitelj još uvijek nepoznati.
„Kakve posljedice će ova trauma imati po članove moje obitelji koji su na svoj način proživjeli I preživjeli svo ovo stradanje, osobito po moju djecu koja su u ranoj fazi odrastanja I nejosjetljivijoj životnoj dobi odgovor može dati samo vrijeme. Moje je da se nadam I molim Bogu da na njih neće ostaviti trajne posljedice. Ipak, bez obzira na medicinski relativno uspješan oporavak, ovim zločinom koji mi je učinjen ostajem obilježen i tjelesno i mentalno do kraja života“, kaže član Komisije za vrijednosne papire F BiH prof. Matej Živković.
I dok govori o reakcijama nakon pokušaja njegova ubojstva, posebno zanimjiv je njegov osvrt na one koje su izostale. „Primao sam veliki broj poziva i poruka potpore iz cijele BiH, kako tada tako i danas, što mi je dalo dalo dodatnu snagu. Javnost je definitivno rekla što misli, koliko se to može u ovakvim političkim prilikama u BiH, i hvala im na tome. Nisam želio i ne želim da moj “slučaj” postane dio tečkih hrvatsko-bošnjačkih odnosa u Federaciji BiH. Da je bilo koji od metaka prošao pola centimetra niže ili više, sad bi bio u statusu u kojem je i pokojni Leutar. Mislim da trebamo ostati mirne glave i pustiti institucije da rade na rasvjetljavanju ovog slučaja, i da otkriju njegovu pozadinu. I upravo u tom dijelu osjećam se najviše pogođen - reakciji institucija koja je bila je na moje bolno iznenađenje relativno mlaka i nezainteresirana. Osim jednog šturog priopćenja u javnosti, koliko sam pratio nikakve druge reakcije nije bilo. Dapače, suočen sam sa uskraćivanjem i određenih zakonskih prava. Jedina komunikacija koju sam sporadično imao, jedno vrijeme nakon ranjavanja bila je sa predsjednikom Komisije Adnanom Zukićem, a nakon moje najave povratka svojim obvezama i ta je komunikacija prestala. Imam dojam da mi se htjelo dati do znanja da nisam dobrodošao nazad“, kaže Živković u razgovoru za Večernjak.
Teško kaže može razumjeti takav odnos svojih kolega u instituciji u koju bez obzira na sve
planira vratiti i pokušati vratiti. „Moram priznati kako ga je teško razumjeti. No, moram istaknuti slijedeće, naime od samog početka mandata novomenovanog saziva komisije, kolege sam upozorio kako institucija ima bremenitu prošlost obilježenu upitnim aktivnostima zbog kojih prethodni čelnik institucije kazneno odgovara, te kako tu praksu moramo promijeniti i vratiti povjerenje javnosti, osobito subjekata koje nadziremo i reguliramo. Na moje iznenađenje reakcija i interes u samoj instituciji na ove incijative je ne samo izostala, već je s vremenom prerasla je u otpor. Mandat i povjerenje koje mi je dao predsjednik Federacije BiH uz suglasnost dopredsjednika, te potvrdila oba doma parlamenta Federacije BiH, nemam moralno ni stručno pravo odbaciti. Stoga sam već najavio svoj povratak obvezama, dakako uz posebne sigurnosne protokole, zbog specifičnih okonosti životne ugroženosti“, kaže Živković koji kaže najviše žali što BiH nije od mnogih negativnih pojava
.“Kada čovjeka pokušaju ubiti dva puta i pri tome teško ozlijede žali za mnogočime, a puno toga i propituje. Najviše žalim što BiH još uvijek nije postala čista zemlja, bez korupcije i nepotizma, u kojoj će ljude vrednovati po učinku njihovog rada i odnosa prema društvu, i institucijama koje rade svoj posao. Poruka koju svi mi zajedno dobivamo je da za poštene i vjerodostojne ljude ovdje teško ima mjesta. Ta poruka je negativna o loša, i zato trebamo u kontinuitetu raditi, svatko u svom mikrosvijetu, privatnom i profesionalnom na stvaranju pozitivnih priča i poruka, za koje se nadam da će ipak prevladati“, zaključio je član Komisije za vrijednosne papire F BiH u razgovoru za Večernji list u povodu godišnjice atentata koji je za razliku od Leutara, preživio!
artinfo.ba
