Foto: Arhiva
Prigodnim programom, prije svih odavanjem počasti poginulim i umrlim sudionicima humanitarnog konvoja Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu, 20. prosinca navršit će se 29 godina od dolaska konvoja na odredište, u crkvu bolnicu u Novoj Biloj..
Konvoj Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu krenuo je na Međunarodni dan ljudskih prava, 10. prosinca 1993. godine iz Zagreba, a nakon deset dana i mnogih prepreka na putu, stigao je na odredište.
Na čelu Konvoja bili su dr. Slobodan Lang i Herman Vukušić, a sastojao se od 99 šlepera i 143 članova medicinskog osoblja, franjevaca, novinara i tehničkog osoblja, a za cilj je imao prenijeti hranu i lijekove u bolnicu u Novoj Biloj koja je bila na izdisaju.
Glad je opasno prijetila svim Hrvatima okupirane Lašvanske doline u kojoj se te ratne 1993. godine u potpunom okruženju Armije R BiH nalazilo preko 70 tisuća Hrvata. Pored gladi i velikog broja ranjih koji su se većinom liječili u improviziranoj crkvi bolnici u Novoj Biloj, jer helikopterom koji je bio jedina veza sa svijetom u to vrijeme bilo je nemoguće prevesti sve ranjenike, Hrvati Lašvanske doline bili su i u jednoj vrsti medijske blokade.
Zbog svega nevedenog u zimu ratne '93. polako je kopnula nada da će ratne strahote preživjeti. Svijet je u to vrijeme znao za stradanja Bošnjaka u Ahmićima, dok se u o stradanjima Hrvata u Dusini, Šušnju, Ovnaku, Bilivodama, Miletićima, Bikošama nije znalo ništa iako su se događali u razmaku od nekoliko mjeseci.
Čak se i najveća tragedija od svih, ubojstvo osmero hrvatske djece u Vitezu u medijima predstavilo kao stradanje Bošnjaka.
U takvom ozračju pokrenut je svenacionalni projekt na čijem čelu je bio pokojni hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman. Uz projekt staju i ljudi poput Damira Zorića tadašnjeg predsjednika Hrvatskog sabora, kardinal Franjo Kuharić, ugledni liječnici i humanitarni poput dr. Slobodana Langa i dr. Ivana Bararića, svećenici, novinari.
Priključuju im se ljudi iz svih krajeva Hrvatske i Hercegovine, sve do vozača bez kojih konvoj ne bi mogao do odredišta. Jedan od njih, Ante Vlaić ubijen je po povratku kod Uskoplja, a mnogi od sudionika u međuvremenu su preminuli, uključujući i dr. Slobodana Landa i dr. Ivana Bagarića.
Sjećanje na konvoj Bijeli put sjećanje je i na njegove sudionike koji su se riskirajući vlastitet živote odlučili krenuti put Nove Bile kako bi dopreminili ne samo hranu i lijekove već i vratili toliko potrebnu nadu.
Poruka koju su poslali Hrvatima Lašvanske doline bila je „Niste sami“! Pokazalo se da im je takva poruka itekako potrebna jer odmah po povratku konvoja, događaju se teški zločini nad Hrvatima, najprije u Križančevu selu 22. prosinca '93., a potom 9. siječnja '94. u Buhinim Kućama.
S novom nadom da će strahote rata jednom prestati, Hrvati Lašvanske doline preživjeli su sva stradanja, opstali na ovom području, a u najtežim vremenima stradavanja udarili temelje opstanku.
Jedan od njih svakako je i Hrvatska bolnica „Dr. fra Mato Nikolić“ u Novoj Biloj, dar Vlade Republike Hrvatske, ispunjeno obećanje hrvatskom puku središnje Bosne koje je za posjeta Lašvaskoj dolini dao hrvatski predsjednik Tuđman.
Konvoj Bijeli put za Novu Bilu pokazao je snagu zajedništva hrvatskog naroda s obje strane granice, snagu koja je najjača kad je najteže, snagu zajedništva koje će živjeti dok je hrvatskog naroda.
AP/ artinfo.ba
