Foto: Centralna.ba
Prije točno 30 godina, 18. studenog 1992. godine, Hrvati iz travničkih župa Turbe i Podkraj prognani su sa svojih ognjišta. Progonu je prethodila srpska agresija koja na ovaj dio općine Travnik počinje u proljeće 1992. godine..
Prema svjedočenjima sudionika ratnih događaja, 20. travnja 1992. godine JNA počinje otvorene napade na zapadni dio općine Travnik, Turbe, Podkraj i Kraljevice, Priće i Mešćemu, odnosno Gornji kraj u kojeg Travničani svrstavaju župe Travnik, Turbe, Podkraj, Ovčarevo i Korićane.
JNA je pored nadmoći u oružju i ljudstvu, računala na strah i paniku lokalnog stanovništva. Hrvatski dragovoljci međutim uspijevaju zaustaviti prve žestoke pješadijske i topničke udare na ovaj dio općine Travnik.
Nažalost, unatoč nadljudskim naporima, hrvatskih dragovoljca Travnika i podršku dragovoljaca iz drugih srednjobosanskih općina, Novog Travnika, Viteza, Busovače, Kiseljaka, Kreševa i Fojnice i Zenice, crte obrane prema srpskim položajima na Vlašiću padaju 18. studenog 1992. godine.
Istoga datuma kojeg je godinu dana ranije srpski agresor slomio otpor branitelja i grada heroja Vukovara, Srbi zauzimaju i Turbe i Podkraj, protjerujući lokalno stanovništvo među kojima i oko tri tisuće Hrvata koji su živjeli u ovom dijelu općine Travnik.
Padu travničkih župa Turbe i Podkraj u ruke srpkom agresoru prethodio je i slom obrane Jajca nakon kojeg Srbi sve snage od Banja Luke do Donjeg Vakufa, usmjeravaju na Travnik.
Dragovoljci Travnika također su kao ispomoć išli braniti Jajce u ljeto 1992. godine, da bi se nakon sloma obrane Jajca i sami našli na udaru srpskog agresora. Priča o pokušaju obrane ovog dijela općine Travnik, kao i prethodno Jajca, priča je i o zajedništvu Hrvata središnje Bosne koji su 1992. godine od srskog agresora skupa branili i ginuli najprije na jajačkom, a potom i na travničkom bojištu.
30. obljetnica danas je započela polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na spomen obilježju poginulim braniteljima kod crkve svete Ane u Podkraju, a potom je služena i sveta misa koju je predvodio velečasni Ivan Butum.
artinfo.ba
