Foto: Privatni album
40 godina radila srcem, danas čuva uspomene na svaki nastup svojih učenika
Ružica Meić, nastavnica je glazbe koja je već 15 godina u mirovini. Iza nje su četiri desetljeća rada s djecom. Godine su to u kojima se nakupilo mnoštvo uspomena koje nastavnica Ružica, zbog koje su mnogi zavoljeli taj lijepi i univerzalni jezik glazbe, ljubomorno čuva i rado podijeli s onima koji se požele prisjetiti trenutka kada su zasjali na glazbenom zvjezdanom nebu. A takvih je mnoštvo i upravo njima Ružica Meić ostala je u sjećanju kao jedna od najdražih nastavnica, čak i onima kojima glazba i nije bila posebno omiljena.
„Kao rođena Kiseljačanka jako volim svoj Kiseljak, a posebno tu školu pored potoka (Osnovnu školu Kiseljak) za koju me vežu uspomene i „naviru sjećanja na ta davna proljeća“, u stihu nam odgovara nastavnica Ružica kad je pitamo kakva sjećanja nosi na dugogodišnji rad s djecom ali i brojne glazbene projekte kojima je godinama davala svoj pečat kulturnom životu Kiseljaka i Lepeničke doline.
Bez ikakvih tehničkih mogućnosti, nastavnica Ružica i njezini učenici godinama su svojim nastupima uljepšavali sve važnije događaje u Kiseljaku, od štafeta mladosti, svečanih sjednica i akademija, obilježavanja važnih datuma do božićnih koncerata. Politički sustavi su se mijenjali, a glazba je ostajala da svojom zvonkom radošću upotpuni svaki od njih ali i otvori put ka natjecanjima u većim gradovima.
Nastupi i snimanja
Njezin zbor i učenici nastupali su od Sarajeva gdje su bili dio projekta „Palčići“ do Zagreba gdje su u suradnji s tamošnjim glazbenicima snimili CD „Dorica i Porinko“. Tu je i mnoštvo koncerata na kojima su nastupali po BiH i zemljama okruženja, ali i natjecanja od solističkih do vrlo zahtjevnog troglasja u Sarajevu na kojemu se zbor kojeg je vodila Meić popeo na pobjedničko postolje te je mnoštvo nagrada, diploma i povelja krasilo prostorije škola u kojima je radila. Snimali su se u Kiseljaku u ta davna vremena i glazbeni spotovi, čak dva, iako je za takve pothvate svega nedostajalo osim ljubavi prema glazbi i lijepih dječjih glasova. „Nismo imali tehničkih mogućnosti kao danas, kreda, ploča, poneki istrošeni mikrofon koji nas je često znao izdati, gramofon, kasnije kasetofon. Ali imali smo lijepe dječje glasove i u srcu ljubav prema glazbi koji nas nikad izdali nisu“, kazuje nam Ružica Meić prisjećajući se mnogih učenika, manje ili više glazbeno nadarenih, ali učenika koji su joj bili izazov u svakom pogledu.
Razne sudbine
„Sjećam se svoja tri učenika koji su pomalo zastranili, bili su siromašni. Razgovarala sam s njima, povjerili su mi se i ja sam im ostavila mogućnost da idu i zarade ponekad, za vrijeme razredne nastave. Nikad neću zaboraviti njihov posjet nakon mojeg odlaska u mirovinu. Donijeli su mi dar kupljen novcem kojeg su sami zaradili. I sad mi oči zasuze kad ih se sjetim“, kaže nam Ružica Meić. Osim siromaštva, mnoge su i druge nevolje snalazile njezine učenike. Rat je jedna od njih, a Mihovih Bojo, poginuli branitelj, jedan od njezinih bivših učenika. „Sjećam se da mi je rekao, nastavnice da je meni samo mikrofon, cijeli bi svijet bio moj. I dobio je priliku zapjevati s mikrofonom u ruci. Nikad neću zaboravit njegovo ni oduševljenje publike kad se to dogodilo“, prisjeća se nastavnica koja je osim glazbenih i pedagoških metoda znala koristiti i diplomatske vještine.
Priča Marka Lace
Tako je uspjela privoliti danas uspješnog informatičara Marka Lacu da zapjeva u njezinu zboru ali i snimi spot za pjesmu Gorana Katrana „Lipa si lipa“, na izvoru mineralne vode. „Markov glas bio je divan, ali on nije htio pjevati u zboru. Pa sam mu dala jedinicu iz teoretske nastave koju je on kao dobar učenik htio ispraviti. A onda smo u pregovorima došli do toga da će prije dobit priliku ako postane član zbora. Tako je to krenulo, a Marko je danas jako uspješan mladi čovjek koji je svoje informatičko znanje i vještine iskoristio kako bi sve uspomene koje čuvam na svoje učenike prebacio na USB stick zbog čega sam mu jako zahvalna“, kazuje nam Ružica Meić. A zahvalna je dodaje i na tomu što je mnogi učenici prepoznaju, prilaze joj, grle i ljube iako je u mirovi već 15 godina. Svi oni imaju mjesto u njezinom srcu, a očito i ona u njihovom jer kad posao radiš srcem, onda su i njegovi plodovi takvi, rađaju višestruko. „Rad s djecom jako je zahtjevan, traži puno truda, strpljenja, odricanja, davanja, ljubavi. Koliko sam uspjela, ne znam. Ali znam da sam imala jako puno učenika u školama u Kiseljaku, Gromiljaku, Lepenici. Tu su i izvannastavne aktivnosti, od zbora, mažoretkinja do niže glazbene škole. Učionice pune učenika i put do škole pun života je ono što pamtim. Danas je sve drugačije, djece je sve manje, mladi odlaze, tehnika ide korak ispred nas, a mi, u žurbi da je stignemo, nesvjesno postajemo njezini robovi“, kaže umirovljena nastavnica glazbe Ružica Meić.
Glazba kao radost
Upitali smo je i što misli o današnjim glazbenim natjecanjima te glazbi koja se takvom teško može nazvati. „Svi ne možemo postati zvijezde, ali možemo barem nakratko zasjati i ostaviti trag iza sebe. Često sam roditeljima znala reći, „ne izvodite djecu na ulice, izvedite ih na put“, misleći pri tom i na formiranje ukusa u glazbi. Jer kvalitetna i dobra glazba oplemenjuje, u njoj uživamo, ona je radost kojoj se treba prepustiti“, zaključuje nastavnica Ružica Meić. U Kiseljaku i Lepeničkoj dolini puno je kaže darovite djece, ali je naglašava talent tek jedan posto uspjeha za kojeg treba naporno raditi, a još kad se poslu doda ljubavi uspjeh ne može izostati. Sudeći po učenicima koji je svakodnevno susreću i obilaze, Ružica Meić svoj je radni vijek oplemenila dobrom glazbom i još ljepšim pristupom u radu s učenicima koje na kraju razgovara pozdravlja od srca, ma gdje bili! Jedno je mjesto na kojemu ih je uspjela sve okupiti, u svome srcu, sjećanju i uspomenama koje će zahvaljujući jednom od njezinih učenika ostati trajno sačuvane.
Foto: Ružica Meić/privatni album
Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) kroz projekt PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a.
AP/artinfo.ba
