Danas se u Zubićima kod Novog Travnika obilježila tužna 29. obljetnica kao dan sjećanja na sve poginule hrvatske branitelje u obrani tog mjesta i cijelog zubićkog kraja bez obzira na datum pogibije..
Povodom godišnjice pogibije hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu počast im je odana polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća pred kapelicom svetog Ilije.
Polaganju vijenaca nazočili su članovi obitelji poginulih branitelja, Udruge proistekle iz Domovinskog rata, Odjelo braniteljsko-invalidske skrbi, predstavnici Općine, Odjel obrane, predstavnici političkih stranaka s hrvatskim predznakom, predstavnici vojske i građani Novog Travnika.
Vijenac je položio i predsjednik HDZ-a 1990, Ilija Cvitanović, a za portal Notra.ba izjavio je:
"Hrvati su najveću cijenu definitivno platili u Središnjoj Bosni i ono što mi možemo uraditi je doći na ovo mjesto, odati počast tim ljudima i na temelju žrtve tih ljudi graditi bolju budućnost za hrvatski narod u BiH. Ovo nam svima može biti motiv da damo sve od sebe da ta pozicija bude bolja, da bolje radimo, da više brinemo o obiteljima poginulih, te da nikada ne zaboravimo stratišta hrvatskog naroda jer narod koji nema povijest, nema ni budućnost. Mi povijest moramo čuvati. Što se tiče nemilog događaja na Pješčari prije nekoliko dana, najjače osuđujem one koji su oskrnavili to spomen-obilježje. Kroz institucije moramo doći do počinitelja jer nećemo pristati na strah i živjeti u strahu u Središnjoj Bosni jer ovo je dio gdje Hrvati stoljećima žive i gdje će ako Bog da još dugo i živjeti."
Nakon polaganja vijenaca služena je i sveta misa, a u obrani Zubića i ovog kraja svoje živote za slobodu hrvatskog puka dali su:
1. SINIŠA (Ilija) ADŽAIP rođen 23.01.1968. – oženjen,otac jednog malodobnog djeteta
2. MIRKO (Ilija) ČORIĆ rođen 16.02.1971. – neoženjen
3. ŽELJKO (Jure) ČORIĆ rođen 06.05.1962. – oženjen,otac troje malodobne djece
4. AUGUSTIN (Augusta) ČOSIĆ r. 02.10.1942. – oženjen,otac troje odrasle djece
5. MARKO (Franjo) DRAŽETIĆ r. 06.08.1960. – oženjen,otac jednog mal.djeteta
6. DRAGO (Tomo) JOSIPOVIĆ r. 10.10.1958. – oženjen,otac troje mal.djece
7. ANTO (Mijo) KAJIĆ r. 08.01.1960. – oženjen,otac troje mal.djece
8. FABIJAN (Franjo) KOVAČ r. 29.06.1964. – oženjen,otac jednog mal.djeteta
9. PERO (Niko) KOVAČ r. 29.06.1942. – oženjen,otac osmero odrasle djece
10. DRAGO (Ivo) LEŠIĆ r. 27.05.1941. – oženjen,otac osmero odrasle djece
11. IVO (Mirko) MARJANOVIĆ r. 03.12.1962. – neoženjen
12. JAKO (Pero) MILANOVIĆ r. 26.09.1939. – oženjen,otac petero odrasle djece
13. DRAGO (Frano) MILIČEVIĆ r. 13.10.1949. – neoženjen
14. EMIL (Petar) POPOVIĆ r. 09.07.1959. – oženjen, otac dvoje malodobne.djece
15. JOZO (Marko) PROPADALO r. 18.06.1953. – neoženjen
16. BRANKO (Mato) RADAN r. 21.03.1963. – oženjen,otac dvoje mal.djece
17. PERO (Stipo) SLIPAC r. 27.04.1940. – oženjen, otac četvero odrasle djece
18. RANKO (Stipo) SLIPAC r. 02.02.1970. – neoženjen
19. SLAVKO (Stipo) STIPIĆ r. 12.08.1967. – neoženjen
20. ZDRAVKO (Marko) TRBARA r. 17.03.1971. – neoženjen
21. JOZO (Jozo) TURIĆ r. 26.05.1965. – oženjen, otac jednog malodobnog djeteta
22. ZORAN (Dragutin) VREBAC r. 03.09.1959. – oženjen,otac troje mal.djece
Na putu za Zubiće da bi pomogli svojim suborcima poginuli su u mjestu Rankovići:
1. KARLO (Jako) DAVIDOVIĆ – oženjen,otac troje mal.djece
2. GORAN (Pero) LEŠIĆ – neoženjen
Vojna policija HVO-a Herceg Bosne ovako je opisala bitku za Zubiće:
"Zubići su bili najisturenija crta novotravničkog HVO, koja se u obliku potkovice dulje od dva kilometra uklinila naspram s tri strane okružena muslimanskim snagama. Još od početka napada muslimanskih snaga na Hrvate Novog Travnika, koji su otpočeli dana 11.06.1993. godine, Zubići su bili izloženi svakodnevnim napadima.
No, herojskom obranom, bez obzira na ekstremno podređeni položaj, branitelji Zubića su izdržavali, znajući da se na Zubićima brani hrvatski Novi Travnik – odnosno jedina dominanta kota koja je osiguravala obranu samog grada. Uspaničeni i nervozni napadači, razočarani tromjesečnim neuspjesima, dana 25.10.1993. godine iskoristili su povratak mudžahedinske postrojbe „El Mudžahid“ s uskopljanskog ratišta, kako bi pokušali zauzeti to nepokoreno selo. Svom silinom udarile su mudžahedinske snage na spojeve crte lijevo prema Rankovićima na Lager (Zubićki put), a desno na spoju prema Rastovcima u takozvanim Potocima.
Braneći spoj - samo 100-tinjak metara - s ostatkom hrvatskog teritorija, u prvom mahu poginulo je nekoliko branitelja koji se nisu htjeli izvlačiti nego su probali zaustaviti daleko nadmoćnijeg neprijatelja. Oko 8,30 sati mudžahedinske snage odsjekle su spojeve i doveli u potpuno okruženje 120 branitelja Zubića. Obzirom na brojčanu premoć i potpunu zemljopisnu dominaciju, već u jutarnjim satima krenuli su slaviti „najslađu“ pobjedu..
Samo jedno su zaboravili - da Hrvati nikada ne ostavljaju svoju braću! Ubrzo su se sve interventne postrojbe novotravničkog HVO-a organizirale, kao i nekoliko drugih iz Operativne zone Središnja Bosna, brojni dragovoljci, a veličanstveno je bilo vidjeti i starce oslobođene vojne obrane koji su tražili „pušku viška“ da pomognu. U popodnevnim satima, oko 16 sati postrojbe HVO krenule su u odlučujuću bitku za povratak Zubića: hrabro i odlučno, boreći se prsa u prsa s mudžahedinskim snagama.
Nakon nekoliko sati nadljudske borbe, stigli su do opkoljenih branitelja Zubića, koji su – odsječeni i komunikacijski – formirali kružnu obranu, ne znajući tko će im doći s leđa. I time je bitka okončana, a agresor doživio totalni fijasko."
Vječna im slava i hvala, počivali u miru Božjem!
Notra.ba
