O jučerašnjoj pogibiji Ivana Kramara rođenog 1967. godine u selu Maljine u općini Travnik, u prometnoj nesreći kod Dubrovnika izvijestili su brojni mediji, u Hrvatskoj kao i u BiH. Ivan Kramar, poznatiji kao fra Ivo bio je franjevac, svećenik Franjevačke provincije Bosne Srebrene koji je ostavio neizbrisiv trag i kao pjesnik čije pjesme su prevođene na engleski, njemački, talijanski i kineski jezik.

No, fra Ivu u središnjoj Bosni, osobiti u travničkoj župi svetih Petra i Pavla u Brajkovićima pamte i kao župnika koji je u ovoj župi na službi bio u vrlo turbulentnim vremenina povratka progranih Hrvata, od 1998. do 2000. godine. Do tada je već povratak u Travnik životima platilo osam hrvatskih povratnika, među kojima su i dva policajca.

Ipak, u Brajkovićima, jednoj od sedam travničkih župa kuće se obnavljaju, ljudi se vraćaju, te kao i u svim povratničkim mjestima, okupljaju oko župne crkve. Ni Brajkovići nisu bili izuzetak, a fra Ivo skroman i jednostavan kakav je bio, dijelio je sudbinu svojih vjernika, povratnika u župu. A onda se pokazalo da, osim ubojstava, ima i suptilnijih načina za zaustaviti povratak.

Prije rata zatvoreni kop rudnika ugljena „Abid Lolić“ sa sjedištem u Han Biloj ponovno se aktivira. Prolazio je ispod sela Grahovčići koje pripada župi Brajkovići. Uslijed iskapanja obnovljene kuće u selu su popucale, te je povratak u jedno od najvećih sela doslovno miniran. S fra Ivom je za posjeta središnjoj Bosni, u listopadu 1998. godine o povratku u župu razgovarao i tadašnji savjetnik predsjednika Republike Hrvatske za humanitarna pitanja dr. Slobodan Lang.

Župnik fra Ivo Kramar izvijestio je dr. Langa da u toj župi započinje obnova 20 hrvatskih kuća darom nizozemske vlade, te sedam kuća sredstvima travničke općine. Dr. Lang je za posjeta Brajkovićima posjetio i tisuću godina staro u ratu porušeno katoličko groblje u Grahovčićima. Fra Ivo Kramar koji je i sam sin travničkog kraja, Maljina u župi Guča Gora koje su također teško stradali u ratu, te su bile poprište jednog od najtežih zločina nad travničkim Hrvatima, onog u Bikošama, iako kratak, važan dio svoje službe proveo je u Brajkovićima.

Ostat će upamćen kao skroman i jednostavan, ali i čovjek pjesničke duše koja bi svoj kapacitet ostvarila tek u godinama koje su dolazile. Prerana i iznenadna smrt uzela je još jednog osobitog, ne samo čovjeka i svećenika, već i pjesnika prepoznatljivog i prevođenog na nekoliko svjetskih jezika.

Počivao u miru fra Ivo!

Notra.ba