Kiseljak se nalazi u središnjoj Bosni. Geolozi vole pozicionirati u srednjobosansko škriljavo gorje dok hidrogeolozi ovaj prostor nazivaju i Busovački rasjed. Upravo taj prostor je bogat mineralnim vodama, zemnim plinom, mineralnim rudama, te raznim glinama od čega je najpoznatija bijela glina kaolin.
Godinama prije rata je kiseljačko poduzeće OOUR Dolomit eksploatiralo ovu glinu, te je odvozili u prijedorsku tvornicu keramike Keraterm, danas više poznatu po ratnom logoru koji se u prostorima te tvornice nalazio. Keraterm je koristio ovu glinu u svrhu podizanja kvalitete svojih proizvoda. Danas ne postoji ni kiseljački Dolomit, a ni prijedorski Keraterm, a ogromne rezerve, mjerene u tisućama kubika kaolina stoje neiskorištene. Istina, primjena te gline tada, u odnosu na danas se uvelike promijenila. Danas keramiku proizvode zemlje u okruženju, a mi je u pravilu samo uvozimo, dok je primjena gline otišla u drugom smjeru. Gline su trenutno zvijezde u usponu u kozmetičkoj industriji te se sve više i češće koriste u kozmetičkim proizvodima. Ova mineralna zemlja raznih vrsta je svestrani, prirodni materijal koji je idealan za osjetljivu kožu i moguće ga je koristiti na mnogo načina.
Povijest korištenja
Glina se stoljećima koristi za ljepotu i osvježenje tena. Germanske i rimske terme koristile su obloge od gline prije čak 2 000 godina. Navodno je Kleopatra koristila glinu iz Nila i Arapske pustinje kao dio svog rituala ljepote. Plinije Stariji posvetio je čitavo poglavlje knjige “Naturalis historia” upotrebi gline u liječenju problematične kože. Mnogi slavni doktori naturopatije, poput Kuhna, Justa i Kneippa, kroz povijest su dokazali pozitivan učinak gline u liječenju artritisa i mnogih kožnih oboljenja. U 19. stoljeću Kneipp je uveo mješavinu gline i jabučnog octa kao prirodno sredstvo za liječenje kožnih tegoba. Glina spada među najpopularnije prirodne kozmetičke proizvode i čest je sastojak maski i obloga za kosu i kožu.
Kozmetika
Kaolin ili bijela glina, je posebna i najnježnija vrsta gline, jer je jedina ljekovita glina koja u svojem sastavu nema željezo. Ona je sitnozrnaste teksture i koristi se u kozmetici, kao baza za maske ili kao osnova pudera za tijelo. Kaolin je idealan za osjetljivu kožu.
Primjena glina je prilično široka, pa tako gline možemo koristiti kao maske za čišćenje lica, oralno za detoksikaciju organizma, kao detoksikacijska blata koja se nanose na cijelo tijelo ili samo određene dijelove tijela (kod celulita npr.), kao oblozi kod bolnih zglobova i mišića, ili se može stavljati u kupke za detoksikaciju organizma, izradu sapuna, šampona, nježnih dezodoransa, sjena za oči, rumenila itd.
Sjajan je za čišćenje i detoksikaciju kože jer sadrži veliku količinu silicija koji pomaže u odstranjenju mrtvih stanica kože i njezinoj regeneraciji. Pročišćava je, uništava toksine i daje joj potrebnu vlagu. Kod masne kože smanjuje proizvodnju sebuma i isušuje je. Zbog tog svojstva koristi se i u proizvodnji dezodoransa jer ubrzava njegovo sušenje te ostavlja kožu mekanom i glatkom. Učinkovito poboljšava dotok krvi u kožu i potiče njezino zacjeljivanje. Zbog toga se koristi u njegovanju malih ogrebotina, modrica i ugriza insekata, ali i kod bolova ili upala u mišićima. Za pretpostaviti je da bi idealan spoj bio korištenje kiseljačke mineralne vode i kaolina, jer mineralna voda zbog svog udjela minerala se isto tako uvelike koristi u industriji ljepote. U toj kombinaciji bi bio idealan i u balneološkom smislu.
Ljekovitost gline bazira se na dva ključna svojstva. Ima visoku sposobnost upijanja, zbog čega odlično čisti tijelo od toksina te negativni naboj koji privlači većinom pozitivno nabijene toksine i teške metale, pa ih tako eliminira iz tijela.
Osim toga neke gline se upotrebljavaju i oralno te služe za detoksikaciju organizma, suplementaciju mineralima i poboljšavanje zdravlja.
Poslovna prilika
Nekada se dakle kaolin prodavao po kubiku, a danas se prodaje u malim kutijama od 500 gr. O cijeni da i ne govorimo. Nekad ga je bilo isplativo prodavati kao sirovinu za keramiku, a danas predstavlja drugačiju poslovnu priliku i rastuće trendove u svijetu.
Hoće li se u budućnosti naći neki investitor i pokrenuti nešto oko eksploatiranja spomenutog kaolina, ostaje da vidimo.
Milan Tuzlak/artinfo.ba
