Bez donora nema transplantacija, krađe organa i njihova zloupotreba u BiH su potpuno isključeni
Vrijeme je božićnih blagdana te novogodišnjih praznika, ujedno i vrijeme darivanja u kojemu želimo razveseliti jedni druge skromnim ili manje skromnim darovima. I baš u uvom vremenu, iz Udruge dijaliziranih i transplatiranih bolesnika Srednjobosanske županije i Donorske mreže BiH pozivaju nas da razmislimo o posebnom daru, o nadi koja nekome od brojnih bolesnika koji čekaju transplantaciju organa u BiH može značiti život. Pod nazivom "Vrijeme je darivanja.Budi donor - daruj nadu!", u „Napretkovu“ domu u Kreševu sinoć je održana Javna tribina koju su organizirali Udruga dijaliziranih i transplantiranih bolesnika SBŽ i Donorska mreža BiH u suradnji s Općinom Kreševo.
Medicinski stručnjaci u oblasti transplantacije medicine, ujedno i predstavnici Donorske mreže u BiH, prof.dr.Enisa Mešić, prof.dr.Halima Resić i dr. Milan Gluhović govorili o svim važnijim aspektima procesa transplantacije organa, od toga tko može biti donor do perspektive i mogućnosti transplantacija u BiH s posebnim osvrtom na transpantaciju organa u BiH u vremenu pandemije.
Kad je transplantacija organa u pitanju, čulo se i na tribini u Kreševu, BiH je pri samome dnu u svijetu. Epidemija koronovirusa zaustavila je sve planirane pomake na ovom području.
„Mi smo krajem 2019. godine imali imali ambiciozne planove kako pokrenuti neke stvari, a onda se dogodila pandemija zbog koje godinu i pol dana nismo imali niti jednu transplantaciju u BiH“, kaže Tomislav Žuljević, predsjednik Udruge dijaliziranih i transplantiranih bolesnika u SBŽ.
Iako posljednjih mjeseci ponovno imamo transplantacije u BiH, i dalje značajnih pomaka nema, a da bi ih bilo svi se moraju uključiti, od pojedinaca do sustava jer cjelokupan proces transplantacije i izgradnje sustava Donorske mreže u BiH trenutačno počiva na volji i entuzijazmu nekolicine pojedinaca.
„Mi ulažemo svoje vrijeme i novac kako bi ukazali na važnost transplantacije i doniranja organa, ali naša volja i entuzijazam ne mogu ostvariti željene pomake bez potpore institucija koja nam je potrebna kako bi mogli organizirati sveobuhvatne kampanje, edukaciju po školama, fakultetima, na ulici, tržnim centrima “, pojašnjava Žuljević.
Dok čekamo da institucije prepoznaju važnost transpantacije organa, kao pojedinci možemo uraditi puno toga, ističu u Uduzii dijaliziranih i transplantiranih bolesnika.
„Svaki pojedinac može napraviti puno toga. Prije svega učlaniti se u Donorsku mreže BiH, razgovarati u obitelji o darivanju organa bez koje nema transplantacije. Moramo razumjeti ovaj proces i biti svjesni da je 20 puta veća vjerojatnoća da će nama zatrebati organ nego da ćemo biti u prilici darovati ga“, ističe Žuljević. Budući da živimo u vremenu društvenih mreža na kojima je skoro nemoguće zaobići različite teoretičare zavjera, Žuljevića smo pitali i ugrožavamo li vlastiti život kada postanemo dio donorske mreže, odnosno koliko u pričama o krađi organa u BiH ima istine. „To su potpune neistine jer nemoguće je ukrasti potencijalnom donoru u BiH organ. Oni koji su na listi čekanja zavedeni su pod šifrom, potrebno je uraditi tipizaciju organa i krve grupe donora, pokrenuti jedan proces u kojem sudjeluje oko stotinu medicinskih radnika da biste mogli iskoristiti nečiji organ. Pogotovu u tako maloj zemlji kao to je BiH. U nekim egzotičnim i mnogoljudnim zemljama poput Pakistana, Indije, Kine možda toga ima, ali je to u BiH nemoguće i to su sami priče bez ikakvog smisla“, kaže Žuljević.
Ono što itekako ima smisla je postati dijelom Donorske mreže u BiH koja postoji skoro dva desetljeća, za života nekomu darovati organ ili razgovorom s najbližima, nakon smrti svojim organima drugome darovati život. Već i učlanjenjem u Donorsku mrežu darujemo nadu onima koji čekaju tranplantaciju, bubrežnim bolesnicima, njih oko tri tisuće u BIH koji su godinama ovisni o dijalizi, ali i drugim bolesnicima kojima je tranplantacija jedina nada za život.
AP/artinfo.ba
