Ubijeni fratri su mučenici, bili su najglasniji zagovornici mira i ostanka u Fojnici
13. studeni je ratne 1993. godine. Dok rat bjesni Fojnicom, srednjobosanskom općinom koja ja ljeta iste godine proglašena zaštićenom sanitetskom zonom, fojnički franjevci spremaju se za malu ali skromnu proslavu kako bi na trenutak zaboravili mržnju koja je razarala sve oko njih. Fra Leon Migić, tadašnji vikar par dana ranije imao je imendan, a fra Nikica Miličević, gvardijan trebao ga je slaviti 14. studenog, na blagdan sv. Nikole Tavelića. Umjesto slavlja dvojicu franjevaca njihova subraća tog 13. studenog ispraćaju na vječni počinak nakon što ih je na pragu samostana hladnokrvno ubio pripadnik 302. Motorizirane brigade Armije R BiH iz Visokog, Miralem Čengić. U ubijanju nedužnih fratara pomogli su mu i Nedim Zerdo, Samin Mušinbegović i Vahid Begić, pripadnici iste postrojbe.
28 godina poslije svijeće i molitva za ubijene fratre ali i sve poginule hrvatske branitelje i civile u Domovinskom ratu Fojnice, za ukupno 102 žrtve. Molitvu u samostanskoj crkvi, uz sudjelovanje brojnih svećenika, predvodio je sadašnji gvardijan fra Mirko Majdanžić.
28 poslije okrutnog ubojstva svoje subraće fra Mirko poručuje. „Oni su mučenici“! „Puno je nevinih koji su stradali u ratu, koji stradavaju i danas u prometnim nesrećama, ali zbog načina na koji su ubijeni fra Nikica i fra Leon oni su mučenici. Ubijeni su jer su voljeli Fojnicu i željeli u njoj ostati, jer su bili najglasniji u želji da se u Fojnici sačuva mir i da rata ne bude“, poručio je fra Mirko naglasivši i kako će fra Nikičina i fra Leonova žrtva imati smisla jedino ukoliko u BiH konačno prekinemo lanac međusobne mržnje koji i 28 godina nakon rata još uvijek tinja. „ Ne možemo se ne zapitati i danas jesu li fra Nikica i fra Leon ubijeni uzalud, jesu li sve žrtve rata bile uzaludne. 28 godina poslije možemo zaključiti da loši učenici povijesti i dalje raspiruju mržnju zveckajući oružjem kojeg se nitko tko je bio sudionikom rata, uvjeren sam, ne bi prihvatio, ali bi možda neka druga djeca kojima žele manipulirati. Svi su ovdje stradali i mi trebalo uvažavati svačiju žrtvu, pa i muslimana koji također oplakuju svoje žrtve i ovdje u Fojnici, trebamo imati više srca jedni za druge i za ovaj prostor koji nam je svima od Boga dat da u njemu živimo. Uvjeren sam da bi želja i naših ubijenih fratara bila da oni budu zadnje žrtve mržnje u ovoj zemlji u kojoj su željeli ostati i graditi u njoj mir“, poručio je fojnički gvardijan.
Mir i suživot, istinsko uvažavanje svih žrtava i Fojnica u kojoj će svi imati jednaka prava i mogućnosti je ono što priželjkuju oni koje je mržnja protjerala iz Fojnice ratne 1993. godine. Ali, teško će je biti bez istine, primjerice tko je više puta pomilovanim ubojicama fojničkih fratara prije 28 godina naredio da pucaju u dvojicu mirotvoraca koji su ostali uz svoj narod u najtežim vremenima. Na toj istini, mišljenja su mnogi obični ljudi kao i politički predstavnici fojničkih Hrvata, franjevci nisu ustrajali svih ovih godina. Dok se nagađa tko je krivac za izostanak procesa, činjenica je da pomaka na tragu procesuiranja nalogodavaca još uvijek nema, ni deset godina nakon podnesenog zahtjeva za obnovom postupka te se ni 28 godina poslije ubojstva ne zna tko je Miralemu Čengiću naredio da ubije fojničke fratre i do kraja rasplamsa mržnju koju će najbolje ugasiti pravda i istina koja je po mnogima u ovom slučaju izostala.
Artinfo.ba
