Istina je da je krumpir došao na cijenu od 1 KM, mahune na 7 KM, domaća jaja su i po 5 KM, vreća kukuruza 20, med 20 KM i više, ali neka. Godinama se cijenom ubijalo naše domaće proizvođače, a da se samo njima dalo prilike živjeti od rada svojih ruku i da im se plaća neka normalna cijena od koje će njima, a i kupcima biti dobro, ništa od ovog ne bi bilo, piše Večernji list BiH.
Prednosti i negativnosti Ovako, iseljavanje je povuklo i te proizvođače hrane, a ostali su rijetki koji ne mogu pripraviti koliko ljudima treba pa se baziramo na uvoz svega i svačega, a ni on više nije jeftin. Ovo možda potakne ljude da se vrate proizvodnji, kako masovnijoj tako i onoj za sebe i svoje ukućane - priča nam prodavač voća i povrća na jednoj tržnici u zapadnoj Hercegovini dok pregledavamo proizvode kojima raspolaže, kao i cijenu koja je daleko od ranijih godina. U BiH je posljednja izračunata potrošačka košarica iznosila 2524,81 KM i najveća je ikad, a Centralna banka BiH prognozira da bi rast prosječnih potrošačkih cijena u četvrtom tromjesečju ove godine u ovoj zemlji mogao biti i do 2,6 posto na godišnjoj razini. Uz sve negativnosti, prednost je što su upravo trgovina na malo, industrijska proizvodnja te izvoz rasli te je ostvaren povijesno visok rast domaće ekonomije u drugom tromjesečju ove godine, navodi se u izvješću Centralne banke.
No, koliko sav taj rast utječe na obične građane koji kupuju osnovne namirnice i nižim ili prosječnim plaćama pokrivaju tu rekordnu potrošačku košaricu? Kako stvari stoje, ne utječe previše jer se godinama upozorava na činjenicu da plaće ostaju iste, a životni standard je sve veći. Stoga su mnogi ili primorani trbuhom za kruhom napustiti ovu zemlju ili rade uz osnovni i dodatni posao, bez slobodnog dana, da bi kućanstvo moglo funkcionirati.
Na sve veći nerazmjer između prihoda i troškova života te da građani BiH sa svojim prosječnim primanjima ne mogu povezati od prvog do prvog, nedavno je upozorio i ombdusman za zaštitu potrošača u BiH Saša Marić. Jasno je naveo da građani BiH ne mogu preživjeti kad se usporedi prosječna plaća s potrošačkom košaricom te da bez bržeg razvoja na putu k Europskoj uniji i veće uključenosti Bruxellesa u napredak BiH stanovništvo neće još godinama vidjeti značajnije promjene i rast vlastitih primanja i prava. - Cilj je BiH dostizanje standarda Unije, kao i priključivanje EU obitelji.
No realnost današnjice jesu preživljavanja značajnog broja potrošača i zaduživanja da bi se financirao tekući život - Marićeve su riječi. Činjenica je i da je pandemija razgolitila sve manjkavosti sustava u kojem živimo. Tijekom lockdowna u ožujku i travnju prošle godine, kada je pandemija počela, u BiH je zavladala panika koja se ne pamti još od rata. Robne rezerve Granice su bile zatvorene, uvoz hrane onemogućen, a onda se vidjelo koliko smo ovisni o vanjskim čimbenicima. Iako su iz Direkcije robnih rezervi Federacije BiH na početku pandemije smirivali javnost, ubrzo se uvidjelo da je to bilo smirivanje u pravom smislu riječi jer da je potrajao lockdown još koji mjesec, pitanje je kako bi sve funkcioniralo.
I zato je nakon toga pokrenuta neformalna kampanja, ponajviše od medija, da se pokrene proizvodnja hrane za vlastite potrebe, od sjetve do sadnje onog osnovnog kako bi čovjek mogao funkcionirati u svim uvjetima jer vrijeme kada smo voće, povrće, brašno, ulje... plaćali po dosta niskim cijenama očito je dugoročno iza nas.
