× Početna Vijesti Sport Kultura Crna kronika Politika Zanimljivosti
  • IN MEMORIAM

ivica nikacevic rip

 

U 72.godini, nakon kraće bolesti, preminuo je Ivica Nikačević Mantak. Otišao je tiho još jedan Kiseljačanin koji je svoj rodni kraj i sve ljude u njemu volio na svoj način i živeći svoje ideale. Upravo se ti ideali mogu sažeti u jednu prostu rečenicu: „Raditi za opće dobro“.


Takvi ljudi često ostaju neprepoznatljivi, ostaju u sjeni različitih predrasuda. Ne brane se, ne objašnjavaju, nego uporno, časno i pošteno, nastoje drugima biti od koristi. Kud ćeš više od toga?!


Prije rata je pokojni Ivica Nikačević obnašao različite dužnosti. Među ostalima, bio je u jednom mandatu i predsjednik Izvršnog odbora Skupštine općine Kiseljak, bio je direktor „Globusa“, Zraka A.E.O., a poslije rata je bio zamjenik ravnatelja Federalnog zavoda za zapošljavanje, odakle je i otišao u mirovinu.
A život je čudan. Prošloga tjedna (nisam znala da je Ivica preminuo) tražila sam knjigu fra Ignacija Gavrana, Suputnici bosanske povijesti, kako bih je posudila jednom maturantu. Pronađem je, nasumice otvorim, a fra Ignacije opisuje ponutricu stare vareške crkve. Odmah osmijeh i misao. Mantak! Zato što me je samo jednom u dugom poznanstvu nazvao i rekao: “Cijenim vaš rad i imam jednu molbu. Kad govoriš o unutarnjem izgledu neke crkve, nemoj koristiti izraz ponutrica. Znam da su stari pisci, franjevci rabili tu riječ, ali danas to asocira na životinjske iznutrice, a to je nespojivo sa sakralnim zdanjem.“


Prihvatila sam tu sugestiju, jer je izrečena u dobroj namjeri.

Njegove dobronamjernosti i želje nikoga ne povrijediti i ne uvrijediti, rado se prisjetio i Franjo Kristić Pipica: „ Radili smo zajedno u Zraku, Mantak, Žarko Žaba, Mišurić Ramljak, Vlado Kuliš i ja. Barem dva puta tjedno smo poslije posla znali navratiti kod Cara „na po jednu“.

Premda zbog želudca Mantak nije podnosio piće, nikada nije propustio ta druženja. Nije nam htio iskvariti, a nama je bilo čudno što prvi, uvijek iza 18 sati odlazi kući. Puno poslije smo doznali, kako je i bolove trpio, a nije htio reći. Takav je bio, uvijek prvo na druge mislio, a tek onda na sebe. „
To je važnije nego sve dužnosti koje je obnašao, i koje je mogao obnašati da nije živio svoje ideale.


Pokop Ivice Nikačevića bit će u četvrtak, 20.svibnja 2021. u 16 sati na gradskom groblju Kiseljak

 

Branka Jukić/artinfo.ba

NATJEČAJI RADAR OSMRTNICE MARKETING POŠALJITE VIJEST
  • IN MEMORIAM

ivica nikacevic rip

 

U 72.godini, nakon kraće bolesti, preminuo je Ivica Nikačević Mantak. Otišao je tiho još jedan Kiseljačanin koji je svoj rodni kraj i sve ljude u njemu volio na svoj način i živeći svoje ideale. Upravo se ti ideali mogu sažeti u jednu prostu rečenicu: „Raditi za opće dobro“.


Takvi ljudi često ostaju neprepoznatljivi, ostaju u sjeni različitih predrasuda. Ne brane se, ne objašnjavaju, nego uporno, časno i pošteno, nastoje drugima biti od koristi. Kud ćeš više od toga?!


Prije rata je pokojni Ivica Nikačević obnašao različite dužnosti. Među ostalima, bio je u jednom mandatu i predsjednik Izvršnog odbora Skupštine općine Kiseljak, bio je direktor „Globusa“, Zraka A.E.O., a poslije rata je bio zamjenik ravnatelja Federalnog zavoda za zapošljavanje, odakle je i otišao u mirovinu.
A život je čudan. Prošloga tjedna (nisam znala da je Ivica preminuo) tražila sam knjigu fra Ignacija Gavrana, Suputnici bosanske povijesti, kako bih je posudila jednom maturantu. Pronađem je, nasumice otvorim, a fra Ignacije opisuje ponutricu stare vareške crkve. Odmah osmijeh i misao. Mantak! Zato što me je samo jednom u dugom poznanstvu nazvao i rekao: “Cijenim vaš rad i imam jednu molbu. Kad govoriš o unutarnjem izgledu neke crkve, nemoj koristiti izraz ponutrica. Znam da su stari pisci, franjevci rabili tu riječ, ali danas to asocira na životinjske iznutrice, a to je nespojivo sa sakralnim zdanjem.“


Prihvatila sam tu sugestiju, jer je izrečena u dobroj namjeri.

Njegove dobronamjernosti i želje nikoga ne povrijediti i ne uvrijediti, rado se prisjetio i Franjo Kristić Pipica: „ Radili smo zajedno u Zraku, Mantak, Žarko Žaba, Mišurić Ramljak, Vlado Kuliš i ja. Barem dva puta tjedno smo poslije posla znali navratiti kod Cara „na po jednu“.

Premda zbog želudca Mantak nije podnosio piće, nikada nije propustio ta druženja. Nije nam htio iskvariti, a nama je bilo čudno što prvi, uvijek iza 18 sati odlazi kući. Puno poslije smo doznali, kako je i bolove trpio, a nije htio reći. Takav je bio, uvijek prvo na druge mislio, a tek onda na sebe. „
To je važnije nego sve dužnosti koje je obnašao, i koje je mogao obnašati da nije živio svoje ideale.


Pokop Ivice Nikačevića bit će u četvrtak, 20.svibnja 2021. u 16 sati na gradskom groblju Kiseljak

 

Branka Jukić/artinfo.ba

REDAKCIJA PORTALA

artinfo.portal@gmail.com

Marketing

marketing@artinfo.ba

Copyright 2007-2023 ART Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Uvjeti korištenja Pravila privatnosti Kolačići Impressum

Pravila o kolačićima

Ova stranica koristi samo nužne kolačiće kako bi Vam omogućili bolje i ugodnije surfanje. Korištenjem web stranice slažete se sa uvjetima korištenja kolačića.