Dijana Strujić, supruga nestalog hrvatskog logoraša Mihovila Strujića, više od tri godine pokušava ostvariti pravo na razmjer i raspolaganje imovinom u mjestu Vesela.
U Šumariji tvrde da je teren miniran, dok u Centru za uklanjanje mina kažu da je područje sigurno
Jedna od posljedica proteklog rata u BiH su i zaostale mine i neeksplodirana ubojita sredstva koja su i danas opasnost uz koju žive mnogi stanovnici BiH. Osim po ljudske živote, područja za koje se sumnja da u sebi kriju zaostale mine, mnogima stvaraju i brojne druge poteškoće, pa i one administrativne zbog kojih ne mogu ostvariti temeljna ljudska prava, poput prava na raspolaganje imovinom. Što uraditi kada jedna institucija ne želi obaviti svoj posao jer sumnja da je neki lokalitet miniran, dok druga tvrdi da na njemu nema mina? S ovakvim se problemom dulje od tri godine pokušava izboriti Dijana Strujić, supruga Mihovila Strujića, jednog od nasilno odvedenih Hrvata iz logora Armije BiH u Bugojnu ratne 1993. godine, za čijim se posmrtnim ostatcima još uvijek traga.
Izlazak na zemljište i šumu u Veseloj, lokalitetu u općini Bugojnu prema Kupresu, radi razmjera i utvđivanja granica posjeda, Dijana Strujić je prije više od tri godine zatražila od Šumskogospodarskog društva „Šume Središnje Bosne“ čije sjedište je Donjem Vakufu. Iako je izlazak na teren i utvrđivanje granice između privatnog i državnog posjeda uvjet koji vlasnici moraju ispuniti ukoliko žele raspolagati svojom imovinom, u ovom slučaju radnici Šumarije odbijaju izaći na teren zbog saznanja da je područje na kojoj se nalazi parcela čija je suvlasnica Dijana Strjuić minirano. To nam je potvrdio i jedan od izvršnih direktora Društva napominjući da je radnik Šumarije prije nekoliko godina poginuo upravo na tom području te da oni ne žele riskirati živote svojih zaposlenika.
„U pitanju je rutinski posao razmjera zemljišta i određivanja granica između privatnog i državnog zemljišta koji je u interesu ne samo vlasnika već i institucija koje žele uređene zemljišne knjige u kojima će se točno znati vlasništvo svakog četvornog metra zemljišta ili šume. Ali, mi koji smo na terenu najbolje znamo koji je teren miniran i zbog tih saznanja nemamo pravo zbog ugroziti ničije živote“, kazao nam je jedan od izvršnih direktora ŠGD „Šume Središnje Bosne“ s kojim smo razgovarali na ovu temu. Pokušavajući riješiti problem na kojeg je naišla tražeći da joj se utvrde granice posjeda, Dijana Strujić obratila se organizacijama nadležnim za uklanjanje mina, Centru za uklanjanje mina BiH, BH MAC-u, Terenskom uredu ove organizacije u Travniku, iz kojeg su joj odgovorili kako oni nemaju saznanja da je lokalitet miniran.
„Ja ne znam više što uraditi. Između potpuno različitih podataka koje sam dobila zarobljeno je moje pravo na raspolaganje imovinom koju mi je ostavio pokojni suprug koji je na ovom lokalitetu zasadio 150 tisuća sadnica drveća prije rata. Za mene i moju obitelj ova parcela ima posebnu vrijednost, ne samo materijalnu, a nakon svih pokušaja da joj se utvrde granice, stječem dojam da mi netko osporavanjem prava na utvrđivanje vlasništva, pokušava osporiti pravo i na imovinu čiji sam suvlasnik“, kaže Dijana Strujić, supruga nestalog Mihovila Strujića, ujedno i predsjednica Udruge obitelji poginulih i nestalih Hrvata Bugojna. Ona sama smatra da teren na kojemu se nalazi posjed čija je suvlasnica nije miniran, a svoju tvrdnju potkrepljuje i fotografijama divljih deponija koje su nastale posljednjih godina pa i mjeseci.
O kompromisu kojeg bi trebale postići dvije institicije, u ovom slučaju BH MAC i ŠGD „Šume Središnje Bosne“, ovisi koliko će još proći vremena do realiziranja zahtjeva Dijane Strujić, odnosno rutinskog premjera i utvđivanja granica između privatnog i zemljišta u tzv. državnom vlasništvu kojeg radnici Šumarije na drugim lokalitetima obavljaju svakodnevno. Kako taj posao obaviti na siguran način po zaposlenike Šumarije te omogućiti pravo vlasnicima da raspolažu svojom imovinom, je pitanje na kojeg se odgovor bezuspješno pokušava pronaći više od tri godine. Činjenica da je suvlasnica posjeda supruga nestalog hrvatskog logoraša Mihovila Strujića, daje dodatnu težinu problemu koji je nastao iz rutinskog izlaska na teren zbog očito neusuglašenih podataka različitih institucija o minsko sumnjivoj površini.
Ana Popović/artinfo.ba
