U prilogu možete pročitati običaje pred Uskrs i za Uskrs u  Sredšnjoj Bosni koje je zapisao Velimir Bugarin:

Poslije poklada počinje priprema za najveći katolički blagdan Uskrs. Na Pepelnicu ili Čistu srijedu, u Katoličkoj crkvi započinje korizma, odnosno vrijeme od četrdeset dana posta i molitve kojih se kršćani pokornički pridržavaju pripremajući se za slavlje Uskrsa.

Korizmene nedjelje

Korizma ima šest korizmenih nedjelja te svaka ima svoje ime. Prva korizmena nedjelja zove se Čista, druga je Pačista, treća Bezimena, četvrta Sredoposna, peta Gluha, a šesta je Cvjetnica (Cvitnica). U vrijeme korizme kod katoličkog stanovništva u BiH nastojao se poštivati nemrs, izostaviti mesna i masna jela. Tijekom korizme domaćice započinju sa sveopćim čišćenjem kućanstva i okućnice. Na Gluhu nedjelju djeci bi se zabranilo prati uši jer se vjerovalo da bi na taj dan mogla oglušiti. Uskrsni običaji počinju s Cvjetnicom kada se Crkva prisjeća Isusovog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe. Cvjetnica je ujedno i posljednja nedjelja korizme kada se u crkve nose na blagoslov zelene grančice jele, tise ili masline i sl. Po dolasku iz crkve uz molitvu, blagoslovljenom vodom se prethodno blagoslovi kuća i okućnica, a potom vjernici zataknu dio blagoslovljene jelice za stropnu gredu, raspelo ili sliku sveca, kako bi uz blagoslov donijela i zaštitu od groma i uroka. Ove grančice bi se također odnosile na njive i u voćnjake kako bi urodili plodom.

Vrsta blagoslovljenih grančica

Vrsta blagoslovljenih grančica različita je u Hercegovini i Bosni. Za katoličko stanovništvo u Hercegovini karakteristične su maslinove i palmine grančice dok su za katoličko stanovništvo u Bosni grančice jele ili kakvog drugog crnogoričnoga drveta. Spomenute grančice također su se nosile na grbove svojih najbližih, a jedno vrijeme u okolici Travnika na groblja su se nosile ovršice - vrhovi jelovih grana, dužine do jednog metra, ukrašene krep – papirom u boji ili prvim proljetnim cvijećem.

Zanimljivo je kako se u okolici Fojnice  uz grančice jelovine, tisovine, šimšira, i sl.  blagoslivljaju  razni drveni predmeti od jelovine: teljige, špice, preslice, vretena  čime se želi da blagoslov prijeđe i na njihov rad i stoku. Također, u okolici Fojnice, u pojedinim selima, običaj je uoči Cvjetnice paliti krijesove. Na Cvjetnicu ujutro bi se namakalo proljetno cvijeće (najčešće ljubičice) i jagorčevine u čistoj vodi, kojom bi se djeca i ukućani umivali kako bi imali lijepo lice. 

Veliki tjedan

U Velikom tjednu užurbano se sve priprema za nastupajući blagdan: hrana i piće, odijelo, boje i ukrašavaju se uskrsna jaja. Jaja su se osobito kuhala u ljuskama  crvenog luka (lučini), a rjeđe u koprivama i jehovoj kori. Da bi jaja bila tvrđa, danima su se odabirala te držala na onom dijelu koji bi trebao biti tvrđi: vrh ili šota i u tom položaju i kuhala. U tradicijskoj kulturi Hrvata u Bosni i Hercegovini bojenje i šaranje jaja smatra se ženskim poslom. 

Obično je u mjestu ili čitavom kraju bila darovita ili šaranju vješta žena koja ne bi samo šarala sebi i svojima, već i drugima. Najstarija tehnika šaranja jaja poznata na ovim prostorima je tehnika šaranja voskom. Glavni pribor je pisaljka i pčelinji vosak. Poželjno je bilo da pisaljka bude što tanja, kako bi šara bila bolja. Pored tradicionalnih ustaljenih motiva križa, cvijeta, lista, grozda, grančice, ribe, sunčevog kola, šaraju se i motivi s tekstom, preneseni s drvoreza ili zlatnih proizvoda.

Od Velikog četvrtka do Velike subote vjernici su izbjegavali poljodjelske radove te su odlazili u crkvu na vjerske obrede. Ipak četvrtkom i subotom se smjelo orati siromašnima i to bez naknade.

Na Veliki četvrtak u Središnjoj Bosni jele bi se koprive i pilo vino u spomen na posljednju Isusovu večeru. Na Veliki četvrtak, glavni je svećenik uz misu ostalim svećenicima ili prakaraturima prao noge kao što je Isus prao apostolima. Veliki petak je dan kada se kršćani prisjećaju Kristove muke i smrti na križu uz skrušenost, poniznost i jednostavnost. Ujedno to je i jedini dan kada se ne slave sveta misna otajstva. Toga je dana oltar bez križa, oltarnika, cvijeća i svijećnjaka, a pobožni puk uz ganuće u crkvi sluša Muku po sv. Ivanu te se otkriva i časti Križ na kojem je umro Isus.

Na Veliki petak strogo se postilo (na kruhu i vodi), a u mnogim krajevima u Bosni takav post se naziva žeženje ili žižinjanje. Post je obvezan za sve osobe od 18 do 60 godina. Karakteristično jelo nekih dijelova Bosne i Hercegovine na ovaj dan je popara koja se pravila od kruha prelivenoga vrućom vodom uz dodatak ulja.

Na brdu Kalvarija iznad naselja Mali Mošunj kod Viteza, tradicionalno se moli Križni put, te se slavi sveta misa. Zanimljivo je da se u Kreševu običavalo na Veliki petak piti crno vino jer se vjerovalo, koliko popiješ vina, toliko ćeš krvi dobiti.

Na Veliku subotu blagoslivljalo se jelo koje se u Središnjoj Bosni naziva posvećenje. Obično su posvećenje nosila djeca u crkvu na blagoslov. No, posvećenje se nije smjelo bilo kakvo poslati na blagoslov. Domaćica je trebala uložiti mnogo truda kako bi ukrasila posvećenje. Prvo je morala odabrati košaricu u kojoj će se nositi posvećenje. Obično bi to bila okrugla košarica u kojoj bi se u sredinu stavio tanjur s okruglim sirom, oko kojega se poredaju oguljena jaja. Između jaja posložio bi se mladi crveni luk u glavicama, tako da perke luka idu prema van. Na siru  se u sredini ostavi prostor na koji će se postaviti komadić mesa, pečenice ili slanine, a u pojedinim krajevima u Bosni na meso se stavljao čakmak (kresalo) i komadić kremena kao simbol žive vatre. Perke luka, ističe Kozina, simboliziraju sunčeve zrake (izvor života), sir simbolizira hranu za održavanje života, a meso predstavlja užitak. Košara s posvećenjem sadržavala je beskvasni kruh koji se naziva pogača. Pogača bi se prije pečenja ukrašavala različitim formama, ponajviše motivima križa pomoću noža, šila ili vilice, a potom bi se prelila razmućenim jajetom. 

Večer slavlja Kristovog uskrsnuća započinje procesijom u kojoj svećenici i vjernici sa svijećama zapaljenim na blagoslovljenom plamenu ulaze u crkvu. 

Notra.ba