Završiti školu, zaposliti se i raditi ono što voliš.
Završiti školu, zaposliti se i raditi ono što voliš.
Zajednička je to želja mladim ljudima diljem svijeta, svima onima koji žele živjeti od svojeg rada ali i biti društveno korisni. Istu želju ima i 17-godišnja Tea Drmač iz Kiseljaka. Međutim, Tea se od svojih vršnjaka razlikuje po tomu što što je potpuno slijepa. Okrutna bolest, tumor očnih živaca, odluzeli su joj vid kad je imala samo dvije i pol godine. Budući da se ne sjeća svijeta kojeg je mogla vidjeti u tako ranoj životnoj dobi, Tea je u međuvremenu stvorila vlastiti svijet. Razvojem drugih osjetila, pa i osjećaja za prostor u kojem se kreće, Tea živi popu svojih vršnjaka. Ide u školu, izlazi i druži se s prijateljima, pomaže majci u svakodnevnim poslovima, planira studirati.„Učenica sam trećeg razreda Srednje škole pri Centru za slijepe i slabovidne u Sarajevu. Živim kao i svi ostali. Izlazim, imam prijatelje“, kaže mlada Kiseljačanka.
Ipak, Tea nije poput većine svojih vršnjaka. Posebna je zbog hrabrosti s kojom se nosi sa nedostatkom vida, upornošću zbog koje za nju nema nesavladih prepreka, ali i širinom pogleda na svijet oko sebe. A za posljednju od pobrojanih Teinih vrlina zaslužne su knjige koje rado čita od rane mladosti. „Još u Osnovnoj školi zavoljela sam knjigu, zahvaljujući i mojoj učiteljici koja me poticala . Uz čitanje razvila se i strast prema pisanju koje je postalo moja velika ljubav. Upravo zbog toga želim studirati novinarstvo i pisati o raznim temama poput prava djece i žena u arapskim i afričkim zemljama.
Uskraćena mogućnost školovanja i rana udaju na koju su prisiljene ženama oduzima prava na dostojanstven život. Puno je tema o kojima želim pisati i ovdje u BiH, a to su uglavnom životne teme“, kaže Tea. Želje i hrabrosti za bavljenjem novinarstvom Tei ne nedostaje. Nedostatak vida jest prepreka, ali nesavladiva nije. „Teže jest, ali nije nemoguće. Do posla u BiH danas nije lako nikomu pa tako neće biti ni meni, ali ja ću se borit i neću odustati“, kaže Tea.
Tehnološki razvoj olakšao je život i slijepim i slabovidnim osobama koja uz Brailleovo pismo imaju na raspolaganju i glasovne računalne kao i programe na mobitelu. Oni im olakšavaju svakodnevni život koji ipak ne prolazi bez neugodnosti. A za njih su zaslužni ljudi koji bi mladima poput Tee mogli samo pozavidjeti na znanju i širini pogleda na svijet oko sebe. „Nažalost, svakodnevno susrećem ljude koji jednostavno ne razumiju niti se trude razumjeti one koji su drugačiji od njih. Primjerice, nedavno je jedan čovjek dok sam se vozila u tramvaju pitao moju prijateljicu želim li sjesti. Kao prvo, na to sam mu pitanje mogla i sama odgovoriti, a drugo ja sam mlada i mogu stajati“, ispričala nam je Tea jedno od svojih lošijih iskustava. No, ovakva iskustva nju ne obeshrabruju. Upravo je suprotno. „Ja o ljudima ne sudim zbog vjere ni nacije kojoj pripadaju. Za mene su svi ljudi isti, imam prijatelje po cijelom svijetu.
Upravo ovih dana dolazi mi prijateljica iz Amerike koju s radošću i nestrpljenjem čekam“, ispričila nam je Tea Drmač, mlada Kiseljačanka za koju će, uvjerena je, svijet kojeg je upoznala preko knjiga, tek čuti. Stranice svoje životne priče koja može biti primjer mnogima, Tea je već počela pisati, hrabro i odlučno spremna savladati i najteže životne prepreke..
ap|artnifo.ba
