Europski put BiH ovisi i o pronalasku preostalih 15 nestalih hrvatskih logoraša Bugojna kao i procesuiranju odgovornih i za zločine nad Hrvatima
Težak ali i iznimno važan dan bio je za Hrvate Bugojna ovogodišnji blagdan Svetog Josipa. Uz 27. obljetnicu razmjene 294 hrvatska logoraša iz logora Stadion, jednog od najzloglasnijih logora Armije BiH za Hrvate, u Bugojnu su istoga pokopani posmrtni ostatci Ante Markulja, Dragana Miličevića i Frane Jezidžića dok će tijelo Zorana Galića, po želji obitelji, biti pokopano dan poslije u Mostaru. Markulj, Miličević, Jezidžić i Galić pripadnici su skupine od 19 hrvatskih logoraša kojima se nakon nasilnih odvođenja iz logora Armije BiH u ljeto i jesen 1993. gubi svaki trag. Nakon više od 27 godina potrage njihovi su posmrtni ostatci ekshumirani ljeta prošle godine na lokalitetu Rostova u blizini Bugojna. Očevi i majke nisu doživjeli da ih dostojno pokopaju, te su uz ljesove stajali uglavnom sestre i braća, djeca i supruge.
„Žalosna sam što su se toliko dugo tražila njihova tijela. Majka je nakon deset godina umrla od tuge i uvenula poput ruže koju danas spuštamo u bratov grob. Istovremeno puno mi je lakše jer mogu konačno pokopati svojega brata, dostojno kao pravog branitelja hrvatskog naroda što svi oni jesu. Želja mi da to što prije mogu učiniti i obitelji preostalih 15 nestalih, ali i da oni koji su naredili ovaj zločin za njega konačno odgovaraju“, kaže Ružica Guber, sestra Ante Markulja.
Branka Subašić pokopala je jedinog brata Dragana Miličevića.“ Za mene je danas jako emotivan dan, ali i dan u kojem osjećam mir i smiraj jer nakon toliko godina pokopat ću jedinog brata. Roditelji su otišli u grob a da nisu ovo doživjeli . Nadam se da će i druge obitelji uskoro imati priliku pokopati svoje nestale“, kazala nam je Branka Subašić.
Goran Galić, sin je Zorana Galića čiji posmrtni ostatci će dan poslije biti pokopani u Mostaru. Njegov djed Drago također nije doživio pokop svojega sina Zorana. „Nagradio bi onoga koji ga je ubio, samo da mi kaže gdje su mu kosti“, riječi su pokojnog Drage koje možda i najbolje opisuju agoniju obitelji nestalih. „Veliko je olakšanje što ćemo konačno pokopati svoje najmilije, nakon svih ovih godina. Nada da su živi davno se pretvorila u očaj jer znali smo da to više nije moguće. Nadam se da je moj otac pronašao smiraj, da će ga uskoro imati i obitelji drugih koji su nestali, a mi njihove obitelji smiraj ćemo pronaći kada odgovorni za ovaj zločin bude izvedeni pred lice pravde. Apeliram na pravosuđe BiH i sva nadležna ministarstva da rade svoj posao, dokaze imaju“, poručio nam je Goran Galić, sin Zorana Galića.
Apel Tužiteljstvu BiH da završi svoj posao, te pred lice pravde izvede nalogodavce zločina nad hrvatskim logorašima, upućuju u bivši zatočenici koji su s nestalim mjesecima trpjeli ljudskom umu nezamislive torture logora Armije BiH u Bugojnu kroz koje je prošlo oko dvije tisuće zatočenih Hrvata. Stadion je uz Bh banku i Gimnaziju, bio jedan od najzloglasnijih. „Ovo je za nas težak, a ujedno i veliki dan jer znamo istinu kako su okončali naši nestali. Znamo da su da su bili zatočeni u logoru Stadion koji je bio pod nadzorom Armije BiH, znamo kako su ubijeni i molimo i pozivamo Tužiteljstvo BiH da procesuira počinitelje i nalogodavce. Nakon pronalaska tijela, svi su dokazi tu“, kaže Miroslav Zelić, jedan od 294 hrvatska zatočenika koji su razmijenjeni prije 27 godina, nakon punih osam mjeseci provedenih u bugojanskim logorima. Poziv pravosuđu da odradi svoj posao uputili su i najviši dužnosnici hrvatskog naroda u BiH predvođeni Draganom Čovićem, dopredsjedateljem Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, predsjednik HDZ BiH i HNS BiH. „Ovo je slika prostora u kojem živimo u zadnjih 30 godina.
Nezamislivo je da još uvijek imamo ljude koji šute o lokacijama nestalih, a tvrde da su domoljubi i patriote ove zemlje. Dok se svi zločini ne procesuiraju, teško je govoriti o euroatlantskom putu BiH. Moja poruka iz Bugojna je neka institucije rade svoj posao i sve koji su počinili zločine izvedu pred lice pravde“, poručio je Čović. Ovaj za bugojanske Hrvate iznimno veliki i značajan dan uveličano je i visoko izaslanstvo dužnosnika iz Republike Hrvatske predvođeno izaslanicima predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića general pukovnikom Marjanom Marekovićem te predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića, Gordanom Grlićem Radmanom, ministrom vanjskih i europskih poslova. Grlić Radman i sam vuče korijene iz Bugojna gdje mu je rođen otac, u kojemu ima mnoštvo rodbine i u kojemu je sam rado boravio. Bugojno pamti kao prelijep srednjobosanski gradić, minijaturu istinske multietničnosti BiH koju je rat najvećim dijelom uništio. „Imam rođake koji su također bili u logoru Stadion kao i one koji su među nestalim. Njihove obitelji moraju znati gdje su njihova tijela, a svaki zločin, uključujući i nečovječno postupanje prema hrvatskim logorašima, moraju biti kažnjeni. Pozivam ovom prilikom vlasti BiH da rasvijetle okolnosti zločina nad hrvatskim zatočenicima kao i progona 16 tisuća Hrvata iz Bugojna, da istraže ubojstva i okrutna postupanja prema zatočenicima te u konačnici ubrzaju potragu za preostalih 15 nestalih logoraša. Samo na taj način možemo barem dijelom vratiti duh multietničnosti ovom lijepom gradu, a europski put BiH ovisi i o rasvjetljavanju zločina kao što je ovaj nad Hrvatima Bugojna“, poruka je koju je šef hrvatske diplomacije Gordan Grlić Radman iz Bugojna uputio vlastima BiH podsjećajući da je kažnjavanje svih ratnih zločina jedan od najvažnijih preduvjeta članstvu u Europskoj uniji i NATO savezu.
Iako su mu iz Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata Bugojna uputili poziv na pokop četiri nasilno odvedena hrvatska logoraša, načelnik Bugojna Hasan Ajkunić nije mu se odazvao. A što o suživotu misle pokazali su vlasnici kuća u blizini gradskog katoličkog groblja gdje je upriličen zajednički pokop tri tijela, izvisivši baš toga dana ratnu zastavu Armije BiH pod kojom je iz Bugojna protjerano 16 tisuća Hrvata, 311 ubijeno, a njih oko dvije tisuće pozatvarano u logore, iz kojih su njih 23 nasilno odvedena u nepoznato. Za tijelima 19 nestalih tragalo se više od 27 godina, dok potraga za posmrtnim ostacima 15 logoraša i dalje traje.
Ap/artinfo.ba
