Crkva u Gromiljaku sagrađena je 1895. godine za potrebe vjernika novoutemeljene župe Gromiljak.

Župa Gromiljak utemeljena je 1876. godine  odvajanjem od brestovačke župe. Na samom početku župa nije imala crkvu, pa je župnik živio i vršio službu Božju u kući obitelji Biletić (Klempo).

Preduvjet  za gradnju crkve bila je kupovina zemljišta koje se našlo i možda kupilo u Gromiljaku, odnosno preciznije u dijelu Gromiljaka koje se nekada zvalo Fojnička ćuprija. Nemamo pouzdane podatke na koji način se došlo do parcele na kojoj se crkva nalazi osim usmene predaje koja donosi dvije verzije.

Prema jednoj verziji, zemljište je kupljeno za nekih tridesetak dukata, a prema drugoj, zemljište je darovano kao „hedija“ od Šahinagić Mehmeda i njegove sestre, oboje iz Sarajeva. Lijep primjer suživota, naravno, ukoliko je ova zadnja verzija točna. Na tom mjestu je sagrađena mala drvena crkva koju je odlukom građevinskog komiteta 1883. godine trebalo srušiti te sagraditi novu, kamenu crkvu. Crkva je rađena prema nacrtima Antuna Neimetcza (nacrt iz 1888.) a gradnja je počela 1894. te završila 1895., odnosno godinu dana ranije nego kiseljačka crkva.

 Jako pohvalan podatak i primjer sloge je činjenica da je crkva građena radom i financiranjem samih župljana, pogotovo kada se uzme u obzir da je tadašnja župa pri osnivanju 1876. brojila svega 40 domaćinstava, ili po šematizmu iz 1887. godine, 916 župljana ( Ilustracije radi, danas 40 domaćinstava imamo u samo jednoj novoj zgradi u Kiseljaku).  Istina, bilo je i donacija sa strane, od čega treba svakako spomenuti 4 800 helera od  Zemaljske vlade. Crkva je građena u vrijeme župnika fra Augustina Purgića, a završena i posvećena 1895. te nazvana crkvom Imena Marijina.

Preživjela je mnoge nedaće, dva svjetska rata, granatiranje, poplave, udare groma, probleme s temeljima zbog nestabilnog gromiljačkog aluvijala te mnoge druge. Ipak, crkva i dan danas ponosno stoji, a u funkciji koja joj je namijenjena služila je punih 96 godina, odnosno do 14.prosinca 1991.

Tog datuma, zbog trošnosti stare, služba je preseljena u novosagrađenu crkvu odmah preko puta, a stara crkva zbog novonastalih ratnih okolnosti postaje skladište, prvo građevinskog materijala, a zatim i humanitarne pomoći koja je stizala u naše krajeve.

Danas, renovirana i u novom ruhu, crkva i dalje blista i čeka neku novu funkciju, crkvenu il' svjetovnu.

Milan Tuzlak/nartinfo.ba