Po povratku s godišnjeg odmora javio se fra Ivica Perić, misionar u Ruandi u selu Kivumu, te izvijestio o životu ondje…
Fra Ivičino javljanje, objavljeno na bosnasrebrena.ba, prenosimo u cijelosti.
Vratih se kući, u moje selo Kivumu u Ruandi, nakon kratkog posjeta BiH i Hrvatskoj, gdje sam obišao nekoliko župa te doživio, kao i uvijek, vrlo srdačan prijam kako kod braće, tako i župljana. Ponovo sam dobio veliku podršku od svih dragih ljudi koje sam susreo za ono što radim kao misionar – širenje Božje riječi te pomaganje onima koji su u nezahvalnijem položaju: gladnima, beskućnicima, neškolovanima. Drago mi je bilo upoznati i posjetiti neke naše župe koje nikada nisam posjetio, kao što su Bihać i Vojnić. Hvala braći i narodu na donacijama, misnim intencijama, jer mi od njih živimo te od njih provodimo naše projekte, kao i na drugim donacijama, poput one, našeg fra Nikole Bošnjaka koji nam je dao novac za kupovinu 10 nogometnih lopti.
Lijepo je bilo susresti našeg bivšeg misionara fra Juru Tokalića i obići njegovu opustošenu župu, a isto tako i budućeg Afrikanca fra Mirona koji nam dolazi u Južnoafričku Republiku u našu hrvatsku misiju. Sve je izgledalo potpuno nestvarno u ovo „neobično“ vrijeme života uz pandemiju.
A tu kod kuće, u mojoj Ruandi, nastava je upravo zbog koronavirusa zaustavljena još u ožujku, sve do prije nekoliko dana, pa smo se u to vrijeme dali na posao. Budući da škole unutar našeg Centra Otac Vjeko nisu radile, učitelji su nam ostali bez posla. Kako bismo im osigurali plaću, predložili smo im da nam dođu pomagati u rekonstrukciji našeg školskog centra. I svi su se odazvali! Dok nije bilo nastave odlučili smo dograditi dio centra te povećati broj radionica i učionica. Nove radionice za stolare i zavarivače su izgrađene, izgradili smo spremišta za alate i drvenu građu koju koristimo za praktičnu nastavu. Na mjestu stare strukovne srednje škole izgradili smo dodatne učionice te će u tom kompleksu biti smješteni vrtić i osnovna škola, dok će svi srednjoškolci nastavu pohađati u zgradi naše Tehničke škole, koja je proglašena najmodernijom i najopremljenijom školom u Ruandi.
Da nisu po cijele dane na ulici dok nije bilo nastave, za naše osnovnoškolce smo, raspoređene u manje grupe, organizirali treninge stolnog tenisa, kupili smo im bicikle i učili ih voziti, a skupili smo i ekipu za šahovski klub. Našim mališanima to je donijelo ogromno veselje. Jako su to dobro prihvatili i silno se vesele. Lijepo su se organizirali i oni se brinu za spremanje prostorija, za loptice, rekete, stolove, šahovske table. Svatko ima svoju odgovornost i tome pristupaju vrlo ozbiljno.
Prije nekoliko dana konačno je stigla i dozvola ruandske Vlade te je školska godina nastavljena. Ali samo za srednjoškolce. Dok dozvolu i epidemiološke preporuke još čekamo za otvorenje vrtića i osnovne škole. Srednjoškolci su na nastavi s maskama na licu, ali naviknuli su se na to, jer je u Ruandi nošenje maske obavezno i na otvorenom.
U pripremi smo početka izgradnje sportske dvorane. Čekamo samo dozvolu Ministarstva za očuvanje okoliša, i odmah poslije toga krećemo.
Ovo smo sve uspjeli napraviti zahvaljujući donacijama hrvatskog naroda, koji nam pomaže preko župa ili preko naše Humanitarne udruge Srce za Afriku. Hvala im na tome, od srca!
