Osnovna škola "Kiseljak" 15. rujna je imenovala nastavnicu Marijanu Kobačić za novu ravnateljicu ove osnove škole. Kobačić je zvanje profesorice hrvatskog jezika dobila završivši Studij hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Mostaru, a u ovoj osnovnoj školi uposlena je već 11 godina.

U razgovoru za Artinfo.ba otkriva kako je započela  zasigurno najizazovnija školska godina, koliko je OŠ "Kiseljak" spremna na online nastavu,  te planove koje će nastojati realizirati.

Odnedavno ste  ravnateljica OŠ „Kiseljak“, jesu li Vaši planovi usmjereni na nabavku i poboljšanje prostora ili na unapređenje nastavnog procesa u smislu poticanja kreativnosti i vlastitog kritičnog mišljena učenika? Na koji način nastojite realizirati ciljeve?

Iznimna mi je čast biti na ovom mjestu jer biti ravnatelj jedne odgojno-obrazovne ustanove, osobito ovako velike kao što je naša, otvara neke nove mogućnosti djelovanja u zajednici, što je meni zapravo i bio primarni cilj kada sam se odlučila prijaviti na natječaj, a to je  dati svoj doprinos zajednici i pokušati ovaj posao raditi na nešto drugačiji način. Prije svega imam namjeru pokušati stvoriti jedno pozitivno ozračje u našoj školi, kako za djelatnike, tako i za učenike i roditelje. Nedavno sam čula jednu misao koja kaže: “Ozračje, zdrava komunikacija i kultura ponašanja u školama “jedu za doručak” sva pravila, metode i strategije.” , s čime se u potpunosti slažem jer tek nakon stvaranja jedne zdrave klime, zajedno, kao tim možemo krenuti u realizaciju  ostalih ciljeva kojima ćemo unaprijediti rad  naše škole. 

Svakako u narednom razdoblju imamo namjeru napraviti određene kapitalne investicije koje će biti usmjerene na nabavku novih didaktičkih i informatičkih sredstava, te, kao što ste sami spomenuli u svome  pitanju, na poboljšanje samog prostora u kojemu se odvija nastavni proces. U skladu s time  već sljedećih dana počinje jedan od većih investicijskih projekata, a to je projekt utopljavanja zgrada i dvorane vrijedan oko  75 000 KM. Projekt sa 50 000 KM financira Federalno ministarstvo prostornog uređenja,  a ostatak Općina Kiseljak. 

Što se tiče unaprjeđenja nastavnog procesa koji ste spomenuli, to je nešto što je teško provesti samo na razini škole dok se ne dogodi korjenita reforma obrazovnog sustava, što će se, nadam se, u skorijoj budućnosti i ostvariti. Međutim, u našoj školi pojedini nastavnici već prilagođavaju svoj rad uvodeći neke nove strategije, bazirajući se na ishode učenja na kojima će se vjerojatno i temeljiti reforma obrazovanja. 

Ova školska godina je počela po sasvim novom konceptu. Kako su se snašli nastavnici i učenici u novom okruženju? 

Početak ove školske godine je, definitivno, bio jedan od najizazovnijih i najneizvjesnijih. Krenuli smo u školu prema Uputama koje je izdalo naše Ministarstvo i dali sve od sebe kako bismo ispoštovali sve kako nam je sugerirano. U samom početku je bilo dosta nejasnoća i učenicima i djelatnicima, ali nakon određenog vremena prilagodbe ipak je sve “sjelo na svoje mjesto” te smo se već naučili raditi u ovim novim okolnostima.

Na koje načine je škola olakšala ili izašla u susret učenicima koji nisu imali/nemaju adekvatne uvjete za online nastavu?

Tijekom online nastave škola je bila koordinator u nabavci potrebne IT opreme ko ju je omogućilo Ministarstvo, a jedan dio je  donirala jedna mikrokreditna organizacija. Osigurana IT oprema dostavljena je najpotrebitijim učenicima naše škole.

Preporučeno je što češće zračiti prostorije, prati ruke, nositi maske i držati tjelesnu udaljenost. Na koji način pratite poštivanje ovih mjera i kakve su sankcije za učenike i djelatnike koji ih krše?

Tako je, sve što ste naveli su svakodnevne aktivnosti u našoj školi. Još na samom početku dali smo točne upute i učenicima i djelatnicima i jasno naglasili da se svi moramo pridržavati istih. Povremeno se dogodi da neki učenik zaboravi masku ili ponijeti ček-listu, ali i za to nađemo rješenje. Potrebe za nekim sankcijama dosada nije bilo jer se i učenici i djelatnici ponašaju odgovorno u trenutačnoj  situaciji. Imali smo manjih problema s nekoliko roditelja koji smatraju da je sve pretjerano, ali roditelji moraju biti svjesni da mi moramo postupati prema  Uputama izdanim od Ministarstva bez obzira na različite stavove koje svi imamo vezano za ovu situaciju.

Iz kojih resursa OŠ „Kiseljak“ nabavlja higijenska sredstva i jesu li osigurane dovoljne količine? 

Na samom početku Ministarstvo je osiguralo određena higijenska i dezinfekcijska sredstva, a odmah potom se uključio i načelnik te su svim školama s naše općine donirana dodatna prijeko potrebna dezinfekcijska i higijenska sredstva. Jedan dio  osigurali smo i iz vlastitih sredstava. Hoće li sve to biti dostatno, vidjet ćemo, iako vjerujem da, ukoliko bude potrebno, ponovno će se svi uključiti u nabavku.

U nekoliko gradova BiH roditelji se otvoreno suprotstavljaju online nastavi i mjerama zaštite u školama. Kakve su reakcije roditelja kiseljačkih osnovaca?

Već sam djelomično, u jednom od prethodnih pitanja, na to odgovorila rekavši da se nekoliko roditelja protivilo mjerama, smatrajući ih bespotrebnima. Međutim,    većina naših roditelja pokazali su razumijevanje i spremnost na suradnju u svim odlukama koje smo morali donijeti. Što se tiče online nastave, ona je sigurno jedna od najvećih strepnji, kako roditelja, tako i nastavnika, osobito zbog učenika nižih razreda. Upustiti se u online nastavu u nižim razredima je veliki izazov. Učenici tih razreda informatički su, ako smijem reći, nepismeni  za takav oblik nastave, a većini ni roditelji ne mogu pomoći jer i sami nisu osposobljeni. Također, i pojedinim učiteljicama je potrebno još usavršavanja za takav oblik nastave.  Što se tiče učenika viših razreda, oni uglavnom mogu pratiti taj vid nastave jer većina pohađa nastavu informatike, ali i tu se javlja problem s pojedinim nastavnicima koji su, također, nedovoljno informatički pismeni. 

Kada govorimo o online nastavi, ona definitivno ne podrazumijeva izvođenje nastave putem Vibera, nego putem određenih platformi i alata za koje su naši nastavnici imali edukacije, ali nekima je, kao što sam već rekla, potrebno još usavršavanja, kao i roditeljima učenika nižih razreda. Uz sve navedeno javlja se i nedostatak    informatičke opreme koja je velikom  broju naših učenika prijeko potrebna.  Međutim, ukoliko se bude moralo prijeći  na taj oblik nastave, sigurno ćemo se snaći najbolje što možemo, kako smo se i dosada snalazili u kojekakvim okolnostima.

Do sada ste radili kao nastavnica hrvatskog jezika i književnosti, stoga ste već od ranije upućeni u fond knjiga u školskoj knjižnici. Imate li već konkretne smjernice obnove i proširivanja knjižnog fonda ili je sadašnje stanje zadovoljavajuće? 

Da, kao nastavnica hrvatskog jezika upućena sam u rad, ali i stanje knjižnice. Mogu slobodno reći da je fond knjiga za učenike viših razreda zadovoljavajući jer se proteklih godina doista radilo na obnovi lektire u tim razredima. Evo, prošle godine je Stručni aktiv Hrvatskog jezika izvršio odabir novih naslova i nabavljene su sjajne knjige za lektiru, u potpunosti prilagođene uzrastu učenika. Međutim, u nižim razredima stanje nije zadovoljavajuće, knjige su u prilično lošem stanju, a i nedostaje nam naslova. Čitanje je potreba i navika koja bi se trebala formirati u najranijoj dobi čovjeka, a pojavom interneta, ljudi se, a osobito djeca,  sve više udaljavaju od  knjige. Stoga ćemo nastojati što prije  riješiti problem nedostataka knjiga kako bi naši najmlađi  imali adekvatne knjige lektire te usvajali kulturu čitanja,  a kako bismo to postigli djeca u rukama moraju imati i vizualno primamljivu knjigu.

T.Š.