U razgovoru za Klix.ba on je ispričao detalje koji su prethodili suzama i nedoživljenom duševnom bolu. Hodžić koji je inače po profesiji profesor arapskog jezika, teologije i pedagogije na početku razgovora je kazao da želi biti uzoran građanin i da ne želi biti "iznad" nekoga, ali da svoju priču želi ispričati kako ne samo njegov otac, već i drugi građani ne bi doživjeli više ikada sličnu situaciju.
"Živim u Vitezu, a moj babo u Busovači gdje je i osiguranik. Prije tri-četiri noći nas je pozvao (op. a. brata i Ibrahima), jer živi sam, nakon čega ga je brat odvezao u ambulantu. Imao je temperaturu, groznicu i malaksavost, ali u ambulanti su mu dali lijekove protiv bolova. Prije deset dana smo bili na Onkologiji u Sarajevu gdje nam je rečeno da je sve uredu, a uz tablete protiv bolova tu noć ocu su dali i uputnicu za bolnicu", govori Hodžić.
"Živim u Vitezu, a moj babo u Busovači gdje je i osiguranik. Prije tri-četiri noći nas je pozvao (op. a. brata i Ibrahima), jer živi sam, nakon čega ga je brat odvezao u ambulantu. Imao je temperaturu, groznicu i malaksavost, ali u ambulanti su mu dali lijekove protiv bolova. Prije deset dana smo bili na Onkologiji u Sarajevu gdje nam je rečeno da je sve uredu, a uz tablete protiv bolova tu noć ocu su dali i uputnicu za bolnicu", govori Hodžić.
Dodao je kako je odmah došao i sam odvezao oca u bolnicu u Travniku gdje ga je kirurg pregledao i rekao da je sve uredu te da nema potrebe da ostaje u bolnici s obzirom na to da ima običnu virozu.
"Doktor nas je uputio nazad u ambulantu s nalazom koju infuziju da mu daju i kada smo stigli ponovo u Busovaču uslijedio je sve ono čega se ne tako rado sjećam. Bilo je hladno, sigurno pet stepeni, babo je uporno govorio da mu je hladno, a ja sam mu u jednom trenutku rekao da ne brine da ga sigurno neće primiti u šatoru već unutar prostorija. Međutim, izašao je momak kojem sam bio profesor, divan čovjek, primio nas je ispred ambulante i rekao da sačekamo. Nedugo nakon toga, izašao je i pozvao nas u šator. Rekao sam da je hladno, da ima samo pet stepeni vani, a oni su upalili grijalicu koja nije mogla pomoći bolesnom čovjeku", dodaje Hodžić vidno potresen.
Ističe kako je u tom trenutku njegov otac kroz suze ponavljao da mu je hladno nakon čega ga je sin pokrio svojom jaknom jer u ambulanti nisu imali deke, osim one na kojoj se leži, za pacijente koje primaju u šatoru i pružaju im njegu.
"Vi znate da je osobi kada ima temperaturu hladno i da je još hladnije kada prima infuziju. U tom trenutku sam plakao s ocem, govorio sam mu da mogu otići da bi mu kupio deset deka da ga pokrijem, ali da je bitno da budem tu s njim. Automobili kada prođu pored šatora, imate osjećaj da će ga odnijeti. Sve je to boljelo, rekao sam im da ću sve objaviti, a meni su rekli da je unutar prostorija toplo i fino", kaže Hodžić.
Demantirao je i navode pojedinaca koji su ranije u medijima kazali da je isto i u drugim mjestima uz objašnjenje da u Vitezu postoje kontejneri za prijem pacijenata u kojima je toplo te da su pacijenti zaštićeni od buke, a ne kao u Busovači gdje je voda u šatoru.
"Babu je danas brat odvezao i na testiranje na koronavirus, bris su mu uzeli iz ambulante na ulici dok je stjaao. Nisam htio biti drzak s ovom reakcijom, samo sam iznio činjenice s nadom da će se prepoznati odgovorni, da će se riješiti pitanje ne mog babe, već građana koji plaćaju zdravstveno osiguranje", zaključio je Hodžić.
Na kraju je kazao da mu iz sada u glavi odzvanja rečenica njegovog oca da mu infuziju daju u autu jer je toplije.
"Nikad ga nisam vidio da plače, ali tu noć su me njegove suze dotukle", zaključio je Hodžić.
