Zlo i naopako?

Proteklih nekoliko mjeseci za sve nas događaji su se odvijali neplanirano i pomalo neuobičajeno. Vrijeme koje bismo proveli na lijepim lokacijama, ipak smo proveli u vlastitome domu, zagrljaje “odgodili” za neka ljepša vremena, a osmijehe dragih ljudi vidjeli samo tijekom videopoziva. Najteže je, vjerujemo, bilo onima koji zbog pandemije nisu bili u mogućnosti odlaziti na posao i brinuli se za sve što naredno jutro donosi. Ipak, pitali smo se kako su se u ovoj situaciji snalazili maturanti koji tek zakoračuju u svijet odraslih i svega onoga što taj svijet donosi, te su pritom sve svoje snove o posljednjim mjesecima u školskim klupama morali spakirati u rančeve i pustiti ih da čekaju, onoliko koliko je to moguće i koliko im vrijeme dopušta. Sve ovo potaklo je ideju da nam učenici iz vlastite perspektive pojasne kako je to biti maturant u vrijeme pandemije.

Neki od njih već hrle u novi svijet i svoju budućnost traže izvan Bosne i Hercegovine, dok drugi ipak ostaju nadajući se da će steći adekvatno obrazovanje u Bosni i Hercegovini. Također, svi oni naučili su ponešto o tome koliko se život iznenada može promijeniti, te nam iznijeli svoja gledišta po pitanju online nastave.

Mnoštvo pitanja

“Biti maturant u vrijeme pandemije ima svoje mane i vrline. Ovakav način rada omogućuje više vremena kako bi se posvetio sebi i istražio svijet koji je unutar tebe, ali kao maturant koji ima školske obaveze, trebalo je strepiti i razmišljati i o tome kako će se nastava dalje odvijati i kada ću najprije vidjeti voljene osobe” mišljenja je  Emil Rimac, SSŠ “Fojnica” Kiseljak, medicinski tehničar.

Gimnazijalka Petra Vuković je pak mišljenja da je sve ovo jako stresno jer je nemoguće znati što možemo očekivati po završetku pandemije. „Kako riješiti sve ocjene online načinom? Hoćemo li imati maturalnu zabavu? Hoću li se upisati na željeni fakultet?“, samo su dio  stresnih pitanja za koje Petra misli da tište sve maturante.

Naši sugovornici se slažu da nam je svima pandemija u nekim segmentima i dobro došla.

“U vrijeme pandemije sam se dodatno bavila tjelesnim aktivnostima, no osim toga bavila sam se čitanjem, vrtlarenjem, kuhanjem i praćenjem besplatnih tečajeva. Zahvaljujući tim aktivnostima cjelokupno je stanje bilo lakše za podnijeti” priznaje nam Tea Gluvačević. , SSŠ “Fojnica” Kiseljak, medicinski tehničar.

“U slobodno vrijeme općenito igram igrice, te gajim ljubav prema gamingu kojim se bavim, osim toga uživam u čitanju knjiga. To sam ponajviše radila u svoje slobodno vrijeme tijekom pandemije” kazala je Lara Pravdić , SŠ Kreševo, tehničar za računalstvo.

Da ništa više neće biti isto slažu se svi, barem u nekom skorašnjem vremenu a definitivno ćemo neke stvari, mogućnosti cijeniti više: “Najviše ću cijeniti društveni život jer tek sada uviđam koliko je on potreban i koliko znači. Isto tako treba cijeniti slobodu jer je ona najbitnija za razvitak i socijalizaciju osobe” Leonarda Čiča, SSŠ “Fojnica” Kiseljak, farmaceutski tehničar .

“Najviše ću cijeniti društvo s kojim sam provodio vrijeme u srednjoj školi, jer je mnogo zabavnije tako raditi, nego kada ste sami i učite od doma, dok s druge strane, nastava nije ono što je mnogima od nas nedostajalo”, dodaje Marko Perković SŠ Kreševo, tehničar za računalstvo.

O pokušaju online nastave pričalo se mjesecima i ono u čemu se svi slažu, je da je dobro da je završila.

Online nastava

“Po pitanju online nastave imam samo negativna iskustva, aplikacije putem kojih smo radili su poprilično loše i nedovršene, pa u slučaju neisporučene poruke na vrijeme zbog pretrpanosti aplikacije većina profesora nije prihvatila zadatke.” – Mia Latinović., SŠ “Kreševo”, tehničar za vozila i vozna sredstva.

“Prednosti ovakvoga načina rada je ta što smo mogli dobiti mnogo informacija, upoznati nove platforme za rad, povezivanje i niska mogućnost zaraze. Ipak, nedostatci su prednjačili, kao npr.  nedovoljno objašnjenje lekcije, nemogućnost sudjelovanja u nastavi zbog nedostatka adekvatne tehnologije, interneta i sl.” dodaje  Marijeta Cvjetković, SSŠ “Fojnica” Kiseljak, medicinski tehničar.

I dok neki vjeruju u budućnost u BiH neki će pokušati upisati studij vani a onda vjerojatno i svoju budućnost graditi u zemljama EU.

“Moji planovi za budućnost su ostanak u BiH i pronalazak mogućnosti zaposlenja. Smatram da bi mladi ljudi trebali ostati ovdje i tako unijeti perspektivu u današnje društvo. Ipak, fakultet neću upisivati jer smatram kako to trenutno nije ono što želim” Pavo N . Kristić, SŠ Kreševo, tehničar za računalstvo.

Možemo zaključiti da je ovo iskustvo u svima nama ponešto probudilo i nečemu nas naučilo, neke ćemo trenutke u budućnosti više cijeniti i naučiti uživati u njima. Ipak, gdje god bili i za što god se opredijelili, našim maturantima želimo sreću gdje god bili i što god radili i sigurni smo da ih čeka još puno lijepih trenutaka u životu.

E. Barbić/Artinfo.ba