Već više od 100 godina 8. ožujka obilježava se Međunarodni dan žena. Iako ovaj datum nosi više važnih značenja, kao Dan građanske svjesnosti, Dan antiseksizma, kao najveći značaj i dalje se ističe Dan žena i djevojaka. Ovaj dan podsjeća na proteste kojim su žene tražile kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa, od kojih je napoznatiji bio 1908. godine u New Yorku na kojem se okupilo 15 000 žena s istim ciljem.
Iako je danas 8. ožujka sve više povezan uz darove i proslavu, zapravo je podsjetnik na nekadašnji položaj žena u društvu, te upućuje na konstantnu svjesnost o ovome problemu.
Žene su bile odgovorne za djecu, starije, kućanstvo i sve što uz njega ide, često primjećeno kao najteži posao i to bez plaće. Nakon dobivenog pravo na zaposlenje, nove obaveze nisu zamjenjenile prvobitne, nego su se samo nadodale na leđa žene, koja se sada još mora dokazivati kao konkurencija muškarcu na poslu. Onima koji poslove dijele na muške i ženske. čini se da je ravnopravnost donijela nepravdu.
Na pitanje jesu li današnja zanimanja u BiH još uvijek podložna stereotipnoj podjeli na muške i ženske, teško je dati odgovor.
„Rekla bih sve manje, ali diskriminacije još uvijek ima. Možda samo u sofisticiranijem obliku. Imala sam i takvih iskustava. I vjerojatno se po tomu ne razlikujem od velikog broja žena. O tomu treba razgovarati, boriti se za svoju poziciju i status, bez obzira na ponekad nepoticajne okolnosti“, istaknula je Perina Meić, teoretičarka književnosti i sveučilišna profesorica hrvatskoj jezika i književnosti.
Istaknula je da se rušenjem stereotipa, radom i ustrajnošću stvari polako mijenjanju te da je to način kako se izboriti usvijetu stvorenom za muškarce.
„Treba reći da to nije uvijek lako, ali je ohrabrujuće znati da se ipak može. Mislim da je u poslu kojim se bavim dosta toga vezano za neku generalnu predodžbu o ženama, njihovim mogućnostima i pravima. Onog trenutka kad prihvatimo borbu za ravnopravnost u punom kapacitetu, stvari će se mijenjati“, istaknula je profesorica Meić.
No, u svijetu kojem se sve više daje na značaju rodnim ulogama, problem se javlja već i u samim nazivima zanimanja, od kojih se neki još nisu, neki čak i ne mogu preoblikovati u ženki rod.
Povijest je muškog roda
„Primijetila sam da su u našim domaćim zakonima, koji se tiču arhivske djelatnosti, zvanja samo u muškim rodovima (arhivski tehničar, arhivist, arhivski savjetnik i sl.), dok se u Europskoj Uniji u svrhu promicanja ravnopravnosti spolova u svim javnim propisima ili natječajima, svi izrazi koji se koriste u tekstu, a imaju rodno značenje, bez obzira jesu li korišteni u muškom ili ženskom rodu, obuhvaćaju na jednak način i muški i ženski rod“, rekla je za Artinfo arhivistkinja Sandra Biletić.
Iako smatra da se žene i muškarci zbog različite fizičke konstrukcije ne mogu izjednačavati u nekim poslovima (prvenstveno koji zahtijevaju fizičku snagu), dodaje da u spisima i dokumentima iz 19. stoljeća na kojim svakodnevno radi, rijetko nailazi na tragove o ženama.
„Muškarci su bili ti koji su dominirali, a žene, ako su (rijetke) i bile zaposlene u javnim upravama ostajale su zanemarene. Jako me raduje činjenica da se posljednjih godina javljaju istraživači, prije svega žene raznih profila, koje zanima uloga i povijest žena u našem društvu. Iz tih istraživanja nastaju jako zanimljivi radovi o fascinantnim i vrijednim ženama o kojima se znalo malo ili nimalo“.
Iako su muškarci ostali zapamćeni kao državnici, javni djelatnici, izumitelji i umjetnici, nikako se ne može reći da je to zbog (ne)sposobnosti tadašnjih žena.
„Razlog zbog čega ima malo žena koz cijelu povijest umjetnosti ne krije se u tome što su žene imaju manje talenta, kao ni u tome što su namjerno zapostavljane, već u tome što su im kroz povijest davane drugačije uloge - majka, kućanica i sl., a nisu poticana njihova likovna obrazovanja, što se kasnije naravno promjenilo i rezultiralo u primjerima mladih umjetnicima koje se žele boriti za svoja prava i ravnopravnost. Možemo reći da su žene u likovnoj umjetnosti itekako prisutne izražavajući se kroz slikarstvo, kiparstvo, grafikom, dizajnom i performansom“, smatra Dolores Mrnjavac, studentica pete godine na Likovnoj akademiji u Sarajevu.
Borba u svijetu stvorenom za muškarce
U svakodnevnom životu, osobito poslovno žena je primorana suočiti se barem s jedinom od navedenih. Nerijetko i oboje, istovremeno.
„U našem društvu nažalost nije ništa novo nazadno razmišljanje da, samo zato što je netko muško bolje će obaviti posao od žene, a da se ova pretpostavka bazira na zastarjelom razmišljanju da su žene manje sposobne obavljati posao jer se smatraju "slabijim spolom", čemu u 21. stoljeću nema mjesta“, rekla je Dolores, ali također smatra da su međusobna podrška i solidarnost žena važni za promjene.
Na pitanje čemu se posebno treba dati pozornost kada je u pitanju ravnopravnost žena u Bosni i Hercegovini, profesorica Meić ističe:
„Najopćenitije rečeno to je postizanje ravnopravnosti u najvećoj mjeri. To je dobra pretpostavka za sva ostala pitanja oko kojih se vodi borba za ženska prava. Potrebno je, prije svega, osnažiti same žene u osvješćivanju ideje o tomu da im nitko za njih neće izboriti njihova prava. U teoriji to izgleda relativno lako i jednostavno, u praksi je, rekla bih, ipak drugačije što nije ohrabrujuće. Unatoč tomu ne treba odustati. I najmanji korak, bilo na osobnom, bilo na javnom planu, može biti poticajan i važan.“
T Šušnjara/artinfo.ba
