Foto: Ilustracija
Djeca su najveće bogatstvo, najveća sreća i najznačajniji resurs za budućnost i opstanak cijelog čovječanstva. Djeca i ako ni o čemu lično ne odlučuju ipak jesu ili bi trebalo da budu odlučujući faktor za razumno i savjesno donošenje svake odluke nas odraslih, njihovih roditelja, staratelja učitelja i odgajatelja. Sve što odlučimo, odlučujemo i u ime naše djece. Zato bi morali imati više poštovanja i odgovornosti prema onima u čije ime na određen način odlučujemo.
ČESTA OBOLJENJA
Zdravo dijete je ono dijete koje ima potpuno psihičko, fizičko, socijalno i materijalno blagostanje, a ne smo odsustvo bolesti, a na njega imaju pravo sva djeca bez obzira na spol, rasu, naciju, vjeru i bilo koje drugo opredjeljenje. Da bi imali zdravu djecu, zdravu omladinu i zdrav cio narod u jednoj državi, moraju da se ovom problematikom bave svi odgovorni ljudi i pojedinci, počev od roditelja, staratelja, odgajatelja, učitelja i svih institucija u kojima djeca žive i borave, a da pokrovitelj za taj rad i nadzor bude država i njene institucije. Djeca predškolskog i školskog uzrasta najčešće obolijevaju od sljedećih bolesti:
a)Respiratorne bolesti,
b) Alergijske bolesti,
c) Zarazne bolesti,
d) Parazitarne bolesti,
e) Deformiteti i nepravilan razvoj.
ZNAČAJ VRTIĆA I ŠKOLA U PREVENCIJI OBOLJENJA
Da bi se na vrijeme otkrile sve nepravilnosti u rastu i razvoju djeteta, kao i pojava dječjih bolesti, dijete mora biti stalno pod nadzorom odraslih. Ova briga i nadzor su najveći u porodici od strane roditelja ili staratelja. Neophodno je puno vremena provoditi sa djetetom, pratiti njegov rast, tjelesnu težinu, zapažati njegove sklonosti i zainteresiranost za određena zbivanja, promatrati hod, usmjeravati ga na redovnu i pravilnu ishranu, stvarati navike za higijenu i radne obaveze. Pratiti komunikaciju i ophođenje prema članovima porodice i ljudima sa kojima dijete češće i povremeno dolazi u kontakte. Pratiti rast zuba, način i sklonost ka odijevanju. Razvijati osjećaj za dobre i korisne postupke. Redovno posjećivati ljekara i zubara sa djetetom. Voditi djecu na redovne vakcinacije i sistematske preglede. Omogućiti djetetu da zdravo živi u zdravoj i normalnoj porodičnoj sredini.
Kada dijete pođe u predškolsku ili školsku ustanovu, ono mijenja dosadašnje okruženje. Susreće se sa puno nepoznatih osoba, nameće se suradnja sa odgojiteljima, njegovateljicama i učiteljima. Ako nije imalo dobru komunikaciju u porodici, njegovo prilagođavanje na novu sredinu će biti teže i trajat će duže. U ovim prvim susretima sa djecom, nastavnici u školama moraju imati dovoljno strpljenja i mudrosti kao i specifičan pristup prema svakom djetetu, a posebno prema onoj djeci koja pokazuju manji stupanj komunikativnosti, sklonost ka izolaciji, nezainteresiranost za druženje i igru sa ostalom djecom. Od ovih prvih susreta nekada ovisi uspjeh na svim poljima suradnje, a posebno uspjeh u učenju i obrazovanju.
Osim ove socijalne i obrazovne uloge, učitelji u školama moraju pratiti i zdravstveno stanje učenika. Potrebno je da brinu o higijeni prostorija u kojim učenici borave, posebno o čistoći toaleta, da upozoravaju ako postoji sumnja za neispravnost vode, da je ne piju i ne umivaju se njom, da prate da li djeca dolaze čista i uredna, da povremeno pogledaju da li su im nokti uredno skraćeni, dali su uredno ošišana i počešljani, da li pravilno sjede u klupama, jesu li im torbe pretrpane nepotrebnim knjigama i nose li ih ispravno na oba ramena. Potrebno je promatrati djecu u toku nastave mogu li pratiti izlaganje i jesu li često pospani, nezainteresirani, hiperaktivni ili odsutni i isključeni iz procesa nastave. Potrebno je primijetiti da li neko dijete ide često u WC, kašlje li ili drijema na času.
Ako bilo šta od navedenog učitelj zapazi kod nekog djeteta, trebao bi o tome porazgovarati sa roditeljima, a ako su djeca u višim razredima, pokušati nešto više saznati o eventualnim problemima tog djeteta. Potrebno je da organiziraju redovne, periodične sistematske preglede učenika u školama, u slučaju pojave nekih bolesti u razredu učitelj treba provjeriti ima li dijete povišenu temperaturu i da takvo dijete pošalje na kućno praćenje ili da po potrebi pozove i zdravstvenog radnika u školu. Ovo bi bile neophodne mjere i aktivnosti učitelja u školama kako bi imali što zdravije učenike, što bolju i kvalitetniju nastavu i dobar uspjeh učenika.
Nikolina J/artinfo.ba
