Mala parcela zarasla u veliki korov. Tako bi se u najkraćem moglo opisati posljednje počivalište, prema nekim saznanjima, sedam austrogarskih vojnika koji su stradali na području središnje Bosne, u borbama prilikom osvajanja Bosne 16. kolovoza 1878 godine.
U Arhivu BiH, potvrdila nam je Sandra Biletić, djelatnica Arhiva ne spominje se groblje u Borini. Nema ga ni u dokumentima BiH kao ni austrogarskim Verlust, odnosno Listama gubitaka. No, podatci o spomeniku koji je vojnicima stradalim na ovom području podignut 1904. godine postoje, a među ostalim zabilježeni su i u tadašnjim tiskovinama. Bio je to veliki događaj za tadašnju Zemaljsku vladu kao i lokalno stanovništvo koje se, prema pisanju „Sarajevskog lista“ u velikom broju odazvalo svečanosti otkrivanja spomenika koji je podignut 26 godina poslije stradavanja vojnika. Tom prilikom istaknuta je hrabrost i vjernost onih koji su kao misionari kulture i napretka pali kao žrtve dužnosti i poslušnosti, opisuje događaj iz 1904 godine „Sarajevski list“.
Iako je od navedenih događaja prošlo više od 100 godina, zanimljivo je da lokalno stanovništvo i dalje njeguje sjećanje i uspomenu na austrougarske vojnike. Dok nam pokazuje malu parcelu zaraslu u veliki korov 83- godišnji Zdravko Lukić kaže nam da su oni koji žive pored groblja uvijek imali poštovanje prema ovom mjestu ali snage da ga sami urede i održavaju više nemaju. „Bio bi red da se netko iz Austrije ili njihova veleposlanstva u BiH zainteresira i uredi groblje jer nije lijepo, a ni u skladu za našom kulturom da nečije posljednje počivalište bude u ovakvom stanju“, kaže na Lukić. Po saznanjima povjesničara Ive Mire Jovića, u kiseljačkom parku u kojemu je vojnicima podignut spomenik, bila su pokopana 34 vojnika. Po njegovim kao i saznanjima Arhiva BiH, dio tijela odvezen je u Visoko, a dio pokopan negdje u Kiseljaku. Jović pretpostavlja da je taj lokalitet upravo naselje Borina.
Osim tijela iz parka je za vrijeme bivšeg sustava nestao i spomenik koji je prema Jovićevim saznanjima odnesen u Fojnicu. Spomenik je ponovno otkriven prije par godina u parku na istom mjestu vraćajući Kiseljaku jedno od obilježja njegove povijesti. Ostaje još prikladno urediti i označiti posljednje počivalište dijela vojnika koje je prema saznanjima lokalnog stanovništva i povjesničara smješteno upravo u Borini. „Ovdašnje stanovništvo, prije svega katolici, sve do 50-ih godina prošlog stoljeća palili bi svijeće na mjestu pokopa dijela austrougarskih vojnika u Borini. U zadnjih petnaestak godina na inicijativu općinskog načelnika groblje u Borini je očišćeno i postavljeni su željezni križevi. Nažalost, još uvijek nema nitko tko bi bio zadužen za njegovo redovito održavanje. Takav smo zahtjev poslali Crnom križu Austrije, organizaciji koja se brine o žrtvama i njihovim posljednjim počivalištima, ali još odgovora nemamo“, pojašnjava Jović.
Dok čekaju reakciju iz Austrije, Kiseljačani ističu kako su voljni pomoći u čišćenju parcele u Borini. Iako zarasla u korov, ona je dio kulture sjećanja ljudi s ovog područja prema onima koji su, daleko više od svih dotadašnjih osvajača, zaista donijeli napredak i prosperitet ovoj zemlji. I dok su tragovi nihove arhitekture vidljivi na svakom koraku u glavnom gradu BiH, 30-ak km dalje korov skriva posljednje počivalište vojnika stradalih u obračunu s pobunjenicima koji ih nisu željeli na ovim prostorima.
AP/ Artinfo.ba
