Stres. Ponavljajte naglas riječ STRES, sve dok vam postane čudna i izgubi značenje. Toliko često se danas spominje stres da je samo stanje izgubilo značenje i ostao samo pojam, pa zvuči pomalo otrcano. A je li zaista tako?
Tko najviše pati od stresa? Pitat ćemo tamo neke stručnjake, koji su proveli mnoga istraživanja na ovu temu. Neka nam kažu neke postotke, rezultate.
Ovdje se najčešće nalaze ljudi na visokim položajima, ljudi od karijere, ljudi koji rade pet poslova sa strane, ljudi koji se nalaze u teškim vezama i brakovima…. Sve što i ima neke logike.
Uklapate li se u postotak? Ne? Ako se i uklapate, patite li od stresa po defaultu? Kakvi su vam simptomi? Spavate li noću? Patite li od anksioznosti, depresije, manjka samopoštovanja? Štitnjača, klinci, palci..da se nekulturno ne izražavam.
Da okrivimo državu za ovo, to nam je uvijek dobro išlo? Je li problem naših psihičkih problema stres ili se još uvijek lažemo da nije?
Dajte odgovor sami sebi na svako od pitanja.
Nemam informaciju, a niti me ne zanima, da li su naši preci patili od stresa ili je to bolest modernog doba. Znam samo da danas svi, manje-više, patimo od psihičkih i fizičkih malfunkcija uzrokovanih, pa…stresom. Polako riječ gubi smisao, jel' da?
Ovo nije tekst o samopomoći. Ovaj tekst je ventil za ispuštanje negativne energije, tako što ću prosuti negativu po ovoj tipkovnici i prenijeti je sa sebe na ekran laptopa ispred sebe, on može podnijeti, bolje od mene.
Ispričat ću vam prosječan dan jedne majke, meni poznate.
Ustaju ona i djeca. Već na početku dana si predbacuje, dok je vozila ono mlađe u vrtić, što nije stigla napraviti kćeri pletenice za školu, koja ju je moljakala, još je u žurbi i malo vikala na nju, da ju prestane smarati s tim. Nije galamila na nju jer je dijete smaralo, nego jer je ona kriva. Dopustila si je da odspava duže jer je prethodnu noć dijete obilazila u više navrata u njegovu sobu, koje je vrištalo od noćnih mora. Kako je samo mogla dopustiti im da igraju one nasilne igrice, pa sada dijete sanja, bogzna što.
Muža nije vidjela najmanje pet dana, vidi ga nekada u prolazu, kada se sretnu u autima cestom. On ima prebukiran raspored poslije posla, a ode na posao prije nego se ostali probude. Dođe se presvući nakon posla i vraća se nekada kada svi zaspu ponovo. On joj voli prigovoriti jer je spavalica i spava do kasno ujutro.
Stiže na posao. Nije joj posao izrazito težak, tako kaže. Nije loše, nemam se šta žaliti, nitko me ni na što ne tjera, a danas malo tko ima posla. Treba čovjek biti zadovoljan. Radi za manje od 700 KM.
Svoju plaću uloži na ratu kredita, mjesečne troškove, dječje potrebe i da ih nekada odvede negdje vikendom. Sama ili s mamom, jer joj muž ima prebukiran raspored vikendom.
Dječica nisu vidjela tatu tjednima na duže od petnaest minuta, u nekom od prolaza kroz kuću.
Kupila je nešto sebi za obući, jao si ga meni. Predbacuje to sebi sljedeća dva mjesec dok iznos s kreditne kartice ne otplati. Pa što njoj to treba u životu.
Ponekad djeca odu do bake ili tetke, a ona tada uživa u omiljenoj seriji i sladoledu kojeg je krišom sakrila od djece, umjesto da ispegla hrpu u korpi ili izriba pločice u kupatilu, a i pećnica je zaista odvratna. Kako si onda zbog toga tek na kraju dana predbacuje.
Djeca odrastaju i sve manje pokazuju zanimanje za nju, misli. Vole ići baki i tetki, nego biti s njom kući. U čemu je pogriješila, pita se. Vjerojatno jer viče na njih za svaku sitnicu, možda jer im ne kuha onako fino kao baka ili ponekad naruči pizzu jer joj se ne da kuhati taj dan.
Ponekad i ona izađe, da ne misli svijet da glumi žrtvu. Ode s prijateljicom na piće, a po 'belaju' dijete dobilo temperaturu čim je stigla kući. Sigurno joj Bog vraća jer si je dopustila jedno piće oduška. Kakva nemajka. Još joj muž šalje poruku s neke vikendice na koju je otišao s jaranima: Eto na šta trošiš pa nikad para nemaš, hodaš po barovima u ova doba, a dijete ti kući gori. On zna jer ga je zvala njegova majka.
Kaže, nema ona stresa u životu, ne želi da glumi žrtvu, kada ima puno gorih slučajeva oko nje. Svi imaju probleme ove ili one vrste. Toplo joj je, krov nad glavom, još je i lijepo sredila. Imaju što jesti, nitko je ne tuče i to je sve. Za samu sebe, kasno je.
Pouku priče shvatite kako hoćete.
Likovi iz priče su izmišljeni. Svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna.
Artinfo.ba
