Moru iskrenih suza i emocija svjedočio je izložbeni paviljon srednje škole danas prilikom komemoracije za preminulog profesora i ravnatelja Miru Rašu.
Naime, s početkom u 13:30. u organizaciji vodstva Srednje strukovne škole Fojnica u Kiseljaku na čelu s v.d. ravnateljem Marinkom Bućom te peofesoricom Kristinom Žuljević koji su komemoraciju vodili.

Djelatnici su pokojnom ravnatelju posvetili pjesmu Walta Whitmana O KAPETANE! MOJ KAPETANE! a otvorena je i knjiga žalosti. Komemoraciji su osim djelatnika škole nazočili i ravnatelji škola iz brojnih drugih škola, kolege profesori, društveni radnici, učenici te naravno članovi obitelji.

Miro Rašo- 1964.-2019. preminuo je u subotu navečer u Hrvatskoj bolnici " Dr fra Mato Nikolić" Nova Bila, nakon duge i teške bolesti.

Inžinjer strojarstva i profesor informatike obavljao je dužnost ravnatelja Srednje strukovne škole Fojnica u Kiseljaku a tijekom svog dugog staža u prosvjeti bio je jedan od učenicima najomiljenijih profesora a profesorima najdražih kolega.

O KAPETANE! MOJ KAPETANE!

O kapetane! Moj kapetane! Strašna je plovidba svršila!
Pobijedismo! Najgora oluja nije nam broda skršila,
Luka je blizu, zvona čujem, klicanje ljudi i trk,
Dok oči prate čvrsti naš brod, što pristaje smion i mrk!
Ali o srce! srce! Srce!
Na palubi je moj kapetan,
U svojoj rujnoj krvi leži,
Mrtav i ledan.

O kapetane! Moj kapetane! Ustaj! Čuj: zvona biju!
Ustaj! Za tebe trube ječe i zastave se viju,
Za tebe vijenci, cvijeće, i ljudi što se stiču
Na molo hrpimice. Slušaj! To tebi željno kliču.
O kapetane! Oče!
Ko u snu nekom gledam
U naručju mi ovdje ležiš
Mrtav i ledan.

Usne su mu blijede, mirne, kapetan samo šuti,
Bezvoljno bilo mu stoji, ruke mi ne ćuti.
Usidrio se brod naš, dovršen naš je put,
S plovidbe strašne vratismo se, cilj je postignut.
Kliknite obale! Zvonite zvona!
A ja- sjetan i bijedan
Palubom šetam, gdje leži kapetan,
Mrtav i ledan.

IM/artinfo.ba