Ljudi , nemamo vremena.

Mnogo toga u životu čujemo, pročitamo i pogledamo bez da shvatimo istinsko značenje istoga.

Nemalo puta sam se uhvatila kako dok vrištim dobro poznate stihove čujem riječi - po prvi put. 

Ne događaju se stvari u isto vrijeme, neke od njih dočekati nećemo.

Hraneći se iluzijom da imamo vremena , mi blijedimo u ništavilo kotača koji ne znamo zaustaviti.

Pokusni smo kunići i statistika. Pripadnici grupa, pokreta, stranaka i organizacija.

I glumimo.

Glumimo zbog komšiluka, zbog sela, zbog čaršije, zbog svijeta.

Zbog 'šta će 'ko reći'.

Prilagođavamo ritam vlastitog života ustaljenim društvenim normama neovisno o tom uklapamo li se u iste. I smiješimo se u smrdljivoj masi istih duša – gubeći vlastitu. Jer, uvjereni smo – imamo vremena.

Nema veze što studiram ekonomiju iako mrzim uredske poslove, birokraciju i matematiku. Nema veze što sam oduvijek maštala o glumačkoj akademiji.

Nema hljeba od tog.

Ekonomija je sigurica.

Ujak je kum lokalnoj stranačkoj glavešini, pa će se štogod posla srediti kad se diplomira ..

Nema veze što studiram ekonomiju.
Nema veze što nikada nisam naučila skijati i što parama za zimovanje - otplaćujem ljetovanje. Velika većina našeg naroda uopće ni ne ode na ljetovanje, pa je l'?

Nema veze što najbolja prijateljica o meni priča najgore i što me čovjek s kojim dijelim tanjur umanjuje svakom svojom rečenicom.

Ode , zaradi nam za kredita, ne kocka, ne tuče me. Dobro je to. Nema veze što me vara. Nema veze što me ne voli. Nema veze što su mi prsti umorni od gledanja kroz njih. Nema jebene veze.

Ima vremena da se stvari poprave.

Nema veze što sam materi odbrusila kad sam ju zadnji put vidjela. Mater je to, ne ljuti se ona. Zna da sam u PMS-u i da joj je bolje da me ne ispitujezašto sam plakala. Nije on kriv što se ja ne znam ponašati , pa me mora on disciplinirati. Nije on kriv što ja plačem. Što mora mater uvijek pitati?

Nema veze što sam kuja prema ljudima koji me vole. Ima vremena da se stvari slože na svoje mjesto.
Nema veze.

Nema veze ni što nisam otišla u kino sinoć pogledati film koji čekam mjesecima. Treba složiti prioritete. Bjelina se mora otkuhati, uštirkati i ispeglati prije nego se još jedna korpa šarenog skupi i onda sam najebala. Nema veze, jebo film.

Nema veze.

Nema veze ni što si nespremna ušla u svijet odraslih. Nema veze što te nije nitko naučio da ne moraš – ako ne želiš. Nema veze što si ostarjela čekajući da ti se život dogodi. Nema veze što si usput – izgubila sebe.

Ne događa se život neovisno o našoj volji. Ne slažu se stvari na to čuveno 'svoje mjesto' same od sebe.

Nemamo vremena.

Nemamo ništa sem vlastite duše. Kako Vas nije Boga strah ne njegovati ju? Ne slušati što ti poručuje vlastito biće iznutra , nego radije tražiti 1001 način da udovoljite komšiluku?

Fujić.

Nemamo vremena. Pojest će vas prije nego shvatite da niste niti živjeli.

Pregazit će vam snove, želje i volju jer ste slabi, jer ste kukavice i smrdljiva masa jednakosti. Jer vas nema.

I neka će.

Jer, što da ostane iza cigle sem praha? Što od zida crvenih i istih cigli, sem praha?

Nemamo vremena izbjegavati sebe.

Nemamo ..

Al' vidjet ćete to u trenutku kad se uhvatite da mrzite one koji su to na vrijeme shvatili.