Ne znam iz kojeg sam svemira i zašto se nerviram, ali znam da u Njemačkoj nije kulturno pitati kolika ti je plaća. Ovo ne pišem, jer sam negdje pročitala. Ovo pišem, jer me život u Njemačkoj tako naučio.
(Srećo, nisi više u Njemačkoj)
Također, ni u Americi nije kulturno pitati “A šta ti u životu radiš?”, jer se smatra nepristojnim i uvredljivim. Istina, da se oni na svašta nešto osjećaju uvrijeđenim, svatko sebi bira kako mu odgovara, pa evo i ja sebi izabrala. Ovo ne pišem, jer sam negdje pročitala, pa se pravim pametnica. Ovo pišem, jer me život u Americi tako naučio.
(Srećo, nisi više u Americi)
A gdje sam? Tamo, negdje, odakle većina bježi i malo tko ima želju vratiti se. Tamo, gdje se živjeti zna, ali kažu, teško da se može. Tamo, gdje se svi raduju doći za blagdane, a jedva čekaju otići. Tamo, gdje se iz daljine grade kuće trokatnice, da selo vidi kako nam je dobro, daleko u tuđini. Tamo, gdje si svoj, na svome.
A gle, ti to… Došla ona sad ovamo i ponijela sa sobom neki drugi stav, neko novo razmišljanje. Stav, koji postavlja milijun pitanja i čuđenja ZAŠTO, KAKO?
Takvi smo ti mi ljudi po prirodi. Volimo sve znati, što treba i što ne treba. Zabadamo nos gdje za njega uglavnom mjesta nema. Oči uprte svuda, samo rijetko tamo gdje treba.
Al’ šta nam se može…
Može se svašta… za početak, molim vas, svima jedna velika porcija svježeg zraka. Zašto zraka? Pa ja uglavnom od toga ponajviše živim. Kako to? Lijepo, duboko udahni, duboko izdahni i gledaj svoja posla. Čudnovato je to šta svježina zraka učini. Pročisti misli, otvori um, razbistri zbunjenu glavu. Porcija, za čiju cijenu ne pitaš, jer ne moraš platiti, a neprocjenjivo je…
Također, ponesite za sve, molim vas, bure mlake vode. Zašto mlake vode? Pa ja uglavnom dnevno popijem oko 3l vode, da bih preživjela taj dan. Kako to? Lijepo, samo pij i kad nisi žedan, pa se ne stigneš baviti glupostima, jer te wc konstanto zove.
A sad bi mogla i runda hladne vode, da se oči malo umiju i dao Svemir sreće da progledaju.
Za kraj, svima zrno mudrosti i brdo razuma.
Disclaimer: svaka napisana riječ ima veze sa stvarnim životom i osobom koja piše, uključujući i trenutačno emotivno stanje.
Tanja M/artinfo.ba
