Poruke pripadnika i zapovjednika Brigade "Josip ban Jelačić"
14 mjeseci potpunog okruženja, više od 100 kilometara sačuvanih crta obrane unutar kojih je bilo smješteno 50 tisuća stanovnika; žitelja Kiseljaka, Kreševa, Fojnice ali i Sarajeva i općina koje mu gravitiraju, Konjica, Busovače, Zenice, Travnika, Kaknja i Vareša. Ratna je to slika Lepeničke doline čiji su stanovnici izbjegli sudbinu Vukovara ili Srebrenice zahvaljujući najprije Brigadi "Josip ban Jelačić". Nad sigurnošću stanovnika Lepeničke doline bdjela su 7022 pripadnika Brigade. Njih više od 400 položilo je živote na oltar Domovine, a skoro tisuću ih je ranjeno. Osobna je to iskaznica Brigade bez koje Hrvata u Lepeničkoj dolini danas ne bi bilo. Uz 26. obljetnicu prvog postrojavanja Brigade HVO "Josip ban Jelačić" u razgovoru s bivšim pripadnicima i zapovjednicima ispričat čemo priču o okolnostima i karakteru rata na ovom području te hrabrosti pripadnika postrojbe koja se, ostavljena od svih, izborila za opstanak Hrvata u općinama Lepeničke doline te tako pomrsila planove mnogim domaćim i svjetskim moćnicima koji i 26 godina poslije, drugim sredstvima, nastoje Hrvate zauvijek izbrisati s ovih prostora.
U povodu 26. obljetnice osnutka Brigade "Josip ban Jelačić" proteklih smo dana objavili nekoliko tekstova u kojima smo podsjetili na početke organiziranja obrane Hrvata u Lepeničkoj dolini, okolnosti formiranja Brigade, podsjetili na način popunjavanja Brigade i zajedništvo koje je spasilo Hrvate u Lepeničkoj dolini, prisjetili se ratnog puta Brigade. Na samu obljetnicu osnutka prenosimo poruke bivših pripadnika i zapovjednika postrojbe čiji su pripadnici svojom hrabrošću i nesebičnom žrtvom ispisali stranice časne borbe za opstojnost hrvatskog naroda u središnjoj Bosni u proteklom Domovinskom ratu.
Željo Marjanović, koji je sa skupinom od skoro 900 Travničana iz srpskog logora Manjača u lipnju 1993. godine došao u Kiseljak te ovaj kraj zajedno s ostalim Travničanima branio jednakim žarom kao što bi i rodni Travnik, 26 godina poslije kaže da je najveći problem hrvatskog naroda u BiH odnos prema vlastitim žrtvama.
"Sve naše žrtve, a bilo ih je, moraju se tretirati jednako. Mi Travničani branili smo i ginuli za ovaj kraj, a rijetki se toga sjete. Osjećamo se zaboravljanim prije svega od naših Udruga priozašlih iz Domovinskog rata i svih ostalih. Skoro nikad nas ne zovu na događaje kako bismo zajedno odali počast našim poginulim niti su ikad pokazali želju da se obilježi 12. listopada kao dan stradanja Hrvata Travnika jer su spomenutog datuma 1993. godine u Lepeničkoj dolini poginula petorica hrvatskih branitelja iz Travnika", ispričao nam je Marjanović.
Iako su se Travničani u ratu pokazali iznimno hrabrim, samo jedan od njih skoro 900 nositelj je ratnog odličja. U Kiseljaku niti jedna ulica ne nosi naziv Travnička niti postoji ikakvo obilježje koje bi podsjetilo na ogroman doprinos Travničana u obrani Lepeničke doline.
"To su neki od razloga zbog kojih ih nas je od skoro 900 u Kiseljaku ostalo živjeti samo desetak. Boli nas taj nepravedan odnos i opće nepoznavanje našeg doprinosa obrani ovih prostora za koje smo ginuli kao što bi i za svoj Travnik. Gledamo kako se autobusima ide odati počast Hrvatima stradalim u drugim mjestima. To naravno treba, ali isto tako moramo pokazati više poštovanja prema žrtvama koje su podnijeli naši branitelji", zaključuje Marjanović.
Da bi se o povijesti o vrijednostima Domovinskog rata trebalo znati više, smatra Nikica Tomić, predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HVO-a HB. Posebno je ova vrsta poučavanja neophodna među mladima i školskom djecom, ističe Tomić.
"Djeca trebaju znati što se to događalo na ovim prostorima, koje bitke su bile ključne za opstanak naroda kojem pripadaju. Treba ih uključiti u obilježavanje značajnijih datuma na način da im se organizira obilazak lokaliteta i održe sati povijesti. Ukoliko mi to ne uradimo, žrtve naših branitelja padat će polako u zaborav, a povijest će pisati neki drugi ljudi te hrvatskim vitezovima dodijeliti sramotne uloge", kaže predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HVO-a HB.
A uloga koju su hrvatski branitelji odigrali u Domovinskom ratu časna je uloga obrane vlastitih obitelji i doma, mišljenja je Branko Stanić, hrvatski branitelj i jedan od ratnih zapovjednika HVO-a iz Fojnice.
"Mi smo branili i obranili svoje, bez ičije pomoći, mrseći planove domaćim i svjetskim moćnicima. Oni koji su nas htjeli protjerati iz središnje Bosne i danas to nastoje učiniti, ali drugim sredstvima. Moja poruka im je da ćemo mi Hrvati ovdje opstati, svidjelo se to nekomu ili ne. Nismo pognuli glavu 1993. godine, nećemo ni 26 poslije", poruka je Branka Stanića iz Fojnice.
"Sjećajući se poginulih hrvatskih branitelja i njihove nesebične žrtve, ranjenih, progranin i nestalih, hrvatski narod ovih prostora dokazao je da je moguće ne samo pomrsiti planove svjetskih moćnika o nestanku Hrvata s ovih područja već i crtanju novih granica", naglašava i stožerni brigadir Mario Bradara, jedan od ratnih zapovjednika Brigade "Josip ban Jelačić".
Bradara smatra da je istina i poštivanje svih žrtava jedini način izgradnje mira i suživota u BiH.
"Sjećajući se tragičnog sukoba, istodobno poštujući i žrtvu bošnjačkog naroda, dužni smo govoriti istinu kako bi budući naraštaji smogli snage prevazići razlike, te uvažavajući jedni druge graditi mirnu, zajedničku budućnost. Svjesni da je istina jedini put izgradnji mira i suživota. A istina je da smo mi Hrvati u Lepeničkoj dolini branili smo dom, obitelj i svoj narod i to je istina o obrani Lepeničke doline. O pripajanju bilo kome nije se razmišljalo kao ni o rušenju BiH. Pravo na istinu, uz uvažavanje svih žrtava put je ka pomirenju i budućnosti BiH", zaključuje stožerni brigadir Mario Bradara, jedan od ratnih zapovjednika Brigade HVO-a "Josip ban Jelačić".
artinfo.ba
