Mario Bradara, jedan od zapovjednika Brigade "Josip ban Jelačić" o okolnostima formiranja Brigade i pravednoj borbi njezinih pripadnika za opstanak u Lepeničkoj dolini
14 mjeseci potpunog okruženja, više od 100 kilometara sačuvanih crta obrane unutar kojih je bilo smješteno 50 tisuća stanovnika; žitelja Kiseljaka, Kreševa, Fojnice ali i Sarajeva i općina koje mu gravitiraju, Konjica, Busovače, Zenice, Travnika, Kaknja i Vareša. Ratna je to slika Lepeničke doline čiji su stanovnici izbjegli sudbinu Vukovara ili Srebrenice zahvaljujući najprije Brigadi "Josip ban Jelačić". Nad sigurnošću stanovnika Lepeničke doline bdjela su 7022 pripadnika Brigade. Njih više od 400 položilo je živote na oltar Domovine, a skoro tisuću ih je ranjeno. Osobna je to iskaznica Brigade bez koje Hrvata u Lepeničkoj dolini danas ne bi bilo. Uz 26. obljetnicu prvog postrojavanja Brigade HVO "Josip ban Jelačić" u razgovoru s bivšim pripadnicima i zapovjednicima ispričat čemo priču o okolnostima i karakteru rata na ovom području te hrabrosti pripadnika postrojbe koja se, ostavljena od svih, izborila za opstanak Hrvata u općinama Lepeničke doline te tako pomrsila planove mnogim domaćim i svjetskim moćnicima koji i 26 godina poslije, drugim sredstvima, nastoje Hrvate zauvijek izbrisati s ovih prostora.
Iznesene činjenice o Brigadi "Josip ban Jelačić" u proteklih 26 godina teško su dopirale do javnosti, domaće kao i međunarodne. Kao i drugi, Hrvati Lepeničke doline imaju pravo ispričitati svoju istinu o borbi za goli opstanak za kojeg su se izborili usprkos nepovoljnom okruženju i teškim okolnostima u kojima su se našli. O tomu kako se Lepenička dolina, zemljopisno smještena na izuzetno povoljnoj lokaciji s prilazima iz više regija i gradova, uključujući i glavni grad BiH Sarajevo, našla u okruženju Armije BiH te karakteru rata na kojeg su Hrvati Lepeničke doline primorani, razgovarali smo sa stožernim brigadirom Mariom Bradarom, jednim od zapovjednika Brigade "Josip ban Jelačić".
"Već u siječnju 1993. godine Armija BiH pokreće niz operativnih i strateških operacija koje dovode do potpunog okruženja enklave Lepenička dolina, općina Kiseljak, Kreševo i Fojnica, odnosno područja u zoni odgovornosti Brigade. Da je blokada ovog područja bila dio plana potvrđuju akcije koje je Armija BiH poduzimala. Sredinom siječnja '93. Armija BiH presijeca Put spasa koji je povezivao središnju Bosnu s Hercegovinom, a vodio je od Bakovića u Fojnici do Rame, preko Vran planine. Tom prilikom zarobljeni su radnici i inžinjeri angažirani na izgradnji Puta spasa koji nije bio samo 'hrvatski put spasa' već Put spasa za sve. Gradio se cijelu 1992. godinu, posebno nakon udara srpskih snaga na Kupres. Samo nekoliko dana poslije, 24. siječnja1993., Armija BiH napada hrvatsko stanovnišvo Kaćuna i Bilalovca prema Busovači, te odvajalu Lašvansku od Lepeničke doline, odnosno od ostalih postrojbi HVO-a u Lašvanskoj dolini. Početkom ožujka '93. Armija BiH napada na hrvatska sela dolinom Male Neretve čime definitivno presijeca i planinske puteve od središnje Bosne prema Hercegovini. Prije toga su od pravca Kaknja i Visokog postavljeni punkovi i ukopane crte prema HVO-u , na svim dominantnim kotama prema općini Kiseljak. Svim tim naizgled izoliranim 'incidentima', a zapravo dobro osmišljenim, Hrvati Kreševa, Fojnice i Kiseljaka zajedno s Brigadom našli su se u potpunom okruženju", podsjetio nas je Bradara.
U vrijeme kada se Lepenička dolina našla u potpunom okruženju, broj stanovništva bio je drastično povećan, jer mnogi su bježeći najprije od agresije JNA, a potom i Armije BiH spas našli na ovom području, ne samo Hrvati. Još 1992. godine Hrvati i Bošnjaci Rakovice i okolnih sarajevskih naselja dolaze u Kiseljak. Početkom 1993. Hrvati prognani iz Kaćuna i Bilalovca također stižu u Kiseljak, izuzev onih koji su zarobljeni i smješteni u logorima Armije BiH - Plinara i Silos u Kaćunima. Ožujka 1993. godine u Lepeničku doline stiže novi val izbjeglica, ovog puta iz Male Neretvice, Požetve i sjevernog dijela općine Konjic.
"Spas kojeg su pronašli u Lepeničkoj dolini bio je kratkog vijeka. 17. travnja 1993. godine generalštab Armije BiH izdaje zapovjed za napad na položaje HVO-a Kiseljak. Zapovjed potpisuje general Enver Hadžihasanović. 18.travnja 1993. godine u ranim jutarnjim satima kreće otvoreni sukob između Armije BiH i HVO-a u Kiseljaku. Pakao počinje. Uz ogromne žrtve postrojbe HVO-a uspijevaju obraniti dio općine Kiseljak s tim da Armija pod svoju kontrolu stavlja kompletno područje Bilalovca prema Busovači te Zabrđa i Bukovice na drugom kraju općine, nadomak Lepenici. Uporedo s ovim akcijama kreće progon svog nebošnjačkog stanovništva. Posebno je na udaru bilo selo Gojakovac u kojemu su počinjeni zločini nad hrvatskim i srspkim civilima. Mnogi su odvedeni u logor Silos u Tarčinu. U jeku grčevitih borbi za obranu Kiseljaka, Armija otvara novo ratište, napadom na općinu Kreševo 15. lipnja 1993. gdje je postojala dotad odlična suradnja između Armije BiH i HVO-a. Po istom modelu kao i u Fojnici, glumili su savezništvo do pregrupiranja i dovođenja pojačanja. Slijede napadi na položaje HVO-a na planinski masivu Lopate, Inča, Meoršja te na hrvatska sela Pirin i Toplice. U Pirin se do danas nitko nije vratio. Uz ogromne žrtve do kraja lipnja 1993. godine 3. bojna Brigade HVO 'Josip ban Jelačić' koju su činili pripadnici HVO-a Kreševo teškom mukom uspijeva kosolidirati crte obrane i zaustaviti zauziminje samog grada Kreševa", ispričao nam je Bradara.
Podsjetio je i kako su u tom periodu postrojbe Brigade koje su već šest mjeseci bile u okruženju, bez ikakve logističke i materijalne potpore, bile pri samom kraju s bez borbenim zalihama. Streljivo se brojalo na komade. Suočeni s nedostatkom materijalno tehničkih sredstava i prekinutom logističkom opskrbom, pokreću ratnu proizvodnju u pogonima poduzeća „Zrak“ u kojem se angažiraju radnici i inžinjeri koji su za potrebe ratne proizvodnje povučeni s crta obrane.
Scenarij koji se dogodio u Kreševu, uskoro se događa i u Fojnici. 30. lipnja u Fojnicu, gdje još uvijek vlada mir između HVO i Armije BiH, dolazi zapovjednik snaga UNPROFOR-a francuski general Morion te organizira sastanak između predstavnika HVO i Armije s ciljem očuvanja mira u Fojnici. Potpisuje se sporazum o zaštićenoj sanitetskoj zoni Fojnici kao humanitarnom središtu. U znak dobre volje HVO Fojnica napušta dominantne objekte neposredno iznad bošnjačkih naselja iznad grada Fojnice, te šalje kućama pripadnike HVO-a. Već 2.7. Armija BiH uvođenjem dodatnih snaga s podrulčja Bugojna, Travnika, Zenice zaposjeda položaje koje je napustio HVO nakon potpisivanja sporazuma i napada Fojnicu. Po već viđenom scenariju slijedi progon hrvatskog stanovništva te brojni zločini. HVO odolijeva napadima do 17. srpnja kada Fojnica grad i okolna hrvatska naselja padaju pod kontrolu Armije BiH.
Nakon progona Hrvata iz dijelova općine Fojnica intenziviraju se napadi na Kiseljak iz više smjerova. Posebno težak bio je mjesec srpanj 1993. godine. Uz pomoć branitelja Travnika i Fojnice uspijeva se odoliti napadima te učvrstiti postojeće crte obrane. Suočeni sa saznanjem da i dio međunarodne zajednice sudjeluje u nakani da se Hrvati protjeraju s ovih prostora te izostankom očekivane pomoći od nadređenih zapovjedništava pripadnici Brigade postaju svjesni da je njihov opstanak i obrana njihovih obitelji i doma isključivo na njima.
"Spoznaja da nitko neće doći i da smo ostavljeni od svih daje nam neku posebnu snagu i spremnost na nesebičnu žrtvu u obrani ovih prostora. Do ožujka '94. i potpisivanja Washintongskog sporazuma smjenjuju se bitka za bitkom, broj mrtvih broji se stonama, a ranjenih tisućama. Međutim, ovo područje ostaje obranjeno. Usprkos planovim svjetskim i regionalnih centara moći Hrvati opstaju u Lepeničkoj dolinu, u srcu Bosne i Hercegovine", zaključuje stožerni brigadir Mario Bradara, jedan od ratnih zapovjednika Brigade "Josip ban Jelačić".
artinfo.ba
