Svi koji ruše HB moraju biti svjesni da ruše i BiH!
Bez Herceg- Bosne ne bilo BiH, Herceg-Bosna i dalje živi u srcima mnogih Hrvata, ona je vrijednost koju su Hrvati unijeli u Federaciju BiH koja se od postanka do danas na sve moguće načine pokušava pretvoriti u bošnjački entitet. Neke su to od izjava hrvatskih političkih, predstavnika udruga i institucija iznesenih ovih dana u povodu 25. obljetnice osnutka Hrvatske Republike Herceg-Bosne. 25. godina poslije bošnjački mediji i političari dosad nepokazanim žarom izlijevaju mržnju na Herceg-Bosnu nazivajuće je zločinačkom paradržavom. Krila takvoj mržnji dala je prošlogodišnja presuda Suda u Haagu čelnicima HB.
S nadom da će povijest suditi svima, pa i Sudu u Haagu i nepravdama koje je nanio hrvatskom narodu u BiH, obljetnica osnutka HB prilika je argumentirano sagledati karakter ove „zločinačke, paradržave“ koja svojim postojanjem demantira sve koji je tako i još pogrdinijim imenima nazivaju.
Prije svega, općine koje su bile u sastavu Herceg-Bosne jedine su u BiH u kojima je u potpunosti proveden Aneks 7 Daytonskog mirovnog sporazuma. Jedna je to od najvažnijih odredbi Daytonskog sporazuma jer predviđa povratak svih na svoje. U Kiseljak, Kreševo, Busovaču, Vitez, Jajce, Uskoplje, Dobretiće, Žepče, isto kao i u ostalim dijelovima BiH koje je koje je branilo i obranilo Hrvatsko vijeće obrane, svi koji su željeli, Bošnjaci i Srbi, mogli su se vratiti na svoje. Povratak nije pratio niti jedan ozbiljan izgred, a jedini problem i smetnja realiziranju povratka bio je nedostatak donacija za obnovu. Potpuno suprotni primjeri zabilježeni su u sredinama u kojima su povratnici bili Hrvati.
Primjerice, u srednjobosanskim općinama koje nisu bile u sastavu Herceg-Bosne povratak je bio miniran na sve moguće način i to doslovno. Želju za povratkom Hrvati Travnika platili su s osam života. Šest povratnika i dvojica policajaca likvidirani su na kućnom pragu ili u obavljanju svojeg posla. Niti jedno ubojstvo nije rasvjetljeno.
Miniranje kuća, vjerskih objekata, napadi na povratnike bile su samo neke od prepreka koje su stajale na putu povratka Hrvata i u Bugojnu, Zenicu, Kakanj ali i Sarajevo u kojemu, iako je glavni grad, do danas nema spomenika pripadnicima HVO koji su ga branili. Svakodnevni susreti s nalogodavcima i počiniteljima zločina stvarnost s kojom i danas žive hrvatski povratnici u srednjobosanske općine koje nisu bile u sastavu Herceg-Bosne. Bugojno je ponajbolji primjer „suživota“ obitelji hrvatskih žrtava s nalogodavcima i počiniteljima koji slobodno žive u ovom gradu bez straha od procesuiranja ali i trunke savjesti. Da je imaju barem bi se udostojili očevima i majkama 19 nasilno odvedenih hrvatskih zatočenika iz logora Armije BiH u Bugojnu reći gdje su tijela njihove djece.
Ako povučemo paralelu, nije teško izvući zaključak da je Daytonski sporazum jedino zaživio u Herceg-Bosni. Ona je dakle temelj Daytonske BiH. Oni koji ruše taj temelj morali bi biti svjesni da ruše BiH i za to preuzeti odgovornost!
artinfo.ba/ab
