Teško je konkurirati jednoj Turskoj, Indiji i Kini gdje je znatno jeftinija radna snaga jer mi paralelno uvozimo iz drugih država i uspjeli smo nekako konkurentni biti kada je Ambini robnoj marki, ali idemo i niskom cijenom. U maloprodaji, ne možemo na veliko. Ne možemo ni da izvozimo, jer želimo veće plaće dati radnicima.

"Trebali smo raditi za jednu evropsku jaku firmu 60.000 ofingera. Trebalo nam je 40.000 kubika sirovine. To je smiješno bilo i pitati", kaže Pero Gudelj, suvlasnik FIS Viteza u intervjuu za N1.

Gudelj pojašnjava da u BiH iako ima dovoljno poduzetnika, i postoji težište, nema dovoljno sirovine drveta za sve proizvođače, te da politika nema sluha za ovaj problem.

N1: Nalazimo se u Odžaku. Svirate na događaju, a cilj je pozvati one koji odlaze u inostranstvo da ostanu u BiH. Malo ljudi zna da zapravo FIS u nazivu Vaše firme krije Vašu ljubav prema harmonici.

GUDELJ: Ja sam kao mlad dečko želio da naučim desetak pjesama kako bih mogao na zabavama, rođendanima, da zasviram i zapjevam društvu. Međutim, našao sam grupu, svirali smo po kavanama, svadbama. To je bio temelj za budući FIS. On danas ima 3.200 zaposlenih. U znak zahvalnosti harmonici koja mi je dala temeljni kapital, zato se FIS zove FIS.

N1: Kada ljudima kažete da ste prvi kapital stekli od muzike, i da je zapravo novac zarađen od harmonike stvorio korporaciju FIS, djeluje li to ljudima ostvarivo?

GUDELJ: To je realno. Koliko god je mudro novac zaraditi, još je mudrije gdje ga uložiti. Promijenio sam dvadesetak zanimanja. Imao sam videoteku, kafić, prvu privatnu televiziju u EX Jugoslaviji. Vlastitu kuću sam pretvorio u robnu kuću. Kasnije sam odlučio da na tranzitu prema Travniku da se napravi veći objekt od 10.000 metara kvadratnih. Za sedam-osam godina i on je bio tijesan. Tako je napravljen veliki objekt koji sada ima 250.000 kvadratnih metara. Ja jesam kreator, ali bez 3.200 zaposlenih ne bih uspio.

N1: Ovdje ste zbog odlaska ljudi iz BiH, imate li vi problema sa odlaskom radne snage?

GUDELJ: U protekle tri godine 450 radnika je otišlo iz FIS-a, na sreću imamo 5.500 prijava za poslove. Mi brzo nadoknadimo sve što ode preko granice.

N1: Koliko dugo traje osposobljavanje, koliko je potrebno da jedan radnik postane dobar radnik za Vašu kompaniju?

GUDELJ: Uglavnom uzimamo radnike koji imaju iskustvom u trgovini. Kada je proizvodnja u pitanju, imamo Ambijentu i Ambini-proizvodnju čarapa, tu imamo problem. Treba nam 15-ak dana da prođu obuku da bi normalno mogli raditi.

N1: Možemo ćuti da su zahtjevi poslodavaca nerealni kada je zapošljavanje mladih. Da se traže godine iskustva koje oni nisu imali gdje steći.

GUDELJ: Mi pružimo priliku i mladim školovanim osobama da probni rad odrade kod nas. Niko se nije rodio naučen. Fakultet nudi da se nauči, ali praksa je nešto drugo. Nudimo priliku i trgovcima da se dokažu.

N1: Kada ste počeli da se bavite trgovinom na tržištu je bilo drugačije stanje, danas su došle velike korporacije. Da li to šteti, konkretno FIS Vitezu?

GUDELJ: Sada je teže nositi se, osjetili smo konkurenciju. Volim reći ipak, dobro došla konkurencija jer su cijene niže. Svi mi gledamo jedni druge, obaramo cijene, i to je dobro za građane BiH jer su cijene niže.

N1: Osim prepoznatljivog FIS-a, pokrenuli ste i proizvodnju unutar tekstilne i drvne industrije. Koje Vaše proizvode kupci mogu naći na policama?

GUDELJ: Imamo tekstilnu industriju, imamo 35 zaposlenih, radimo u jednoj smjeni. To je odjeća za bebe i djecu do sedam godina. Proizvodimo i čarape-4000 pari dnevno.

N1: Mislite li proširivati proizvodnju?

GUDELJ: Teško je konkurirati jednoj Turskoj, Indiji i Kini gdje je znatno jeftinija radna snaga jer mi paralelno uvozimo iz drugih država i uspjeli smo nekako konkurentni biti kada je Ambini robnoj marki, ali idemo i niskom cijenom. U maloprodaji, ne možemo na veliko. Ne možemo ni da izvozimo, jer želimo veće plaće dati radnicima.

N1: Odakle nabavljate sirovine?

GUDELJ: Na žalost to sve ide sa vana, nema proizvodnje platna u BiH, dobro bi bilo kada bi to bilo.

N1: Kako to da BiH ili bilo koja druga republike bivše Jugoslavije nije u stanju sama proizvesti platno?

GUDELJ: Politika bi trebala da odigra ulogu. Da ukažu šta je to deficitarno od sirovina. Imamo problem u proizvodnju od punog drveta. Bosanska bukva je tako tražena. Trebamo 25.000 kubika godišnje, odobri nam se 4.000 kubika u Srednjobosanskim šumama, a isporuče nam 2000 kubika. Tako da ne možemo biti konkurentni. Trebali smo raditi za jednu evropsku jaku firmu 60 000 ofingera. Trebalo nam je 40 000 kubika sirovine. To je smiješno bilo i pitati, ima i drugih proizvođača u Središnjoj Bosni, nema smisla da samo FIS dobije.

N1: BiH između ostalog izvozi sirovo drvo, a ekonomisti poručuju da je neophodno izvoziti cijeli proizvod kako bi to bilo rentabilno, i kako bi bilo isplativo za BiH.

GUDELJ: Tik iza rata bilo je puno izvoza sirovine prema EU. I tada su govorili da ćemo uvoziti iz Evrope. To se dogodilo uvozimo iz Austrije i Slovenije. Mislim da je u Parlamentu dogovoreno da se ne izvoze balvani i daska, da bi domaći proizvođači imali sirovine.

N1: Surađujete li sa drugim proizvođačima u BiH. Kako se uopće domaći proizvodi kotiraju u FIS-u?

GUDELJ: Napravili smo udruženje finalista BiH. Muhamed Pilav nam je predsjednik. Bili smo kod premijera, tražili smo da se da prioritet i dovoljna količina proizvođačima, u zavisnosti ko koliko uposlenih ima. FIS ima 600 radnika uposlenih u proizvodnji. Međutim, do sada nije bilo sluha od Vlade da donesu takav zakon. Donijeli smo im zakon Republike Hrvatske, taj Zakon su prepisali od zemalja EU. Zakonom je definirano da ukoliko ste proizvođač stolova, stolica ili bilo čega od punog drveta, oni daju 25 000 kubika drveta ali inspekcija prati da li se redovno isplaćuju plate, socijalno, penziono, PDV državi. Ukoliko prodaju u sirovini ili dasci drvo onda gube status povlaštenog kupca sljedeće godine. Na ovaj način su natjerali sve u ovoj branši da se uozbilje, da idu ka proizvodnji. Taj princip trebalo bi uvesti i ovdje. Moji direktori stječu utisak da premijer i vlade čekaju da se uđe u EU kako bi se mijenjali zakoni. Za sada nemaju sluha.

N1: Ovih dana se u javnosti pokrenula priča o visokim nametima na platu, o porezima i doprinosima. Kada odvojite novac za državu, novac za radnike, koliko može da se zaradi u BiH?

GUDELJ: Prije par dana sam provjerio, uplaćujemo 1,5 milijuna KM poreza i doprinosa za sve uposlene. U FIS-u je sve ijedan radnik prijavljen. Ne želimo da nam radnici rade na crno. Inače doprinosi su visoki. Međutim, mirovine su male, od čega će ići isplata mirovina nego od privatnih jakih poduzeća, te nešto državnih koji uredno izmiruju obaveze. Moraju se plaćati obveze da bi mirovine bile redovite.

N1: Onda da umirovljenici troše novac u FIS-u?

GUDELJ: Hvala Bogu, pare moraju da se obrću, točak treba da ide što brže to je bolje za nas.

N1: I da se vratimo na problem sa početka naše priče. Ljudi gospodine Gudelj odlaze iz naše zemlje. Šta biste im poručili?

GUDELJ: "Na žalost FIS ne može sve da uposli. Imamo 5.500 zahtjeva. Mnogi kukaju na državu, na Predsjedništvo. Ima još firmi u BiH koje nisu prodate, politika ih nije prodala podobnim političarima. Ja savjetujem mladim ljudima da okupiraju tvornice, traže partnere u EU i da se nešto radi. Pri tom, podcrtavam - ne daj Bože da se desi ono što se desilo prije nekoliko godina paljena institucija. Ali puno je polja i šuma zapuštenih, dobro bi bilo organizirati proizvodnju stočarstva, voćarstva. Toliko državnog zemljišta ima, to treba okupirati. Da dvadeset ljudi kaže to je moje, i da vrše uzgoj bilo čega. Mislim da bi institucije zažmirile na to", kazao je Gudelj.

artinfo.ba | preuzeto s portala dnevnik.ba