Rijetko ćete čuti na Federalnoj TV, koja je po zakonu morala biti i hrvatska, književni hrvatski jezik. On je jedan od službenih jezika u BIH i FBIH. Još rjeđe ćete čuti i vidjeti tumačenje stvarnosti iz nekakvog autentičnog hrvatskog kuta. Ako se nekim čudom i začuje hrvatski jezik, ili ako se čuje hrvatski pogled na istinu, ta TV kuća postaje granatirana pismima “nezadovoljnih građana”. Oni ne žele dijeliti eter javne TV kuće s drugim jezicima i drugačijim pogledima: Njihovi politički predstavnici ne dopuštaju osnivanje kanala na hrvatskom jeziku.

Takav zahtjev se naziva fašizmom.

Što znači progovoriti drugačije, u gradu koji se diči tolerancijom, govori slučaj novinarke Mihaele Peraice, koja je na bošnjačkom portalu senzor.ba napadnuta jer govori dalmatinskim naglaskom. Ovim dijalektom govori se inače u ogromnom dijelu općine Livno i Tomislavgrad te u južnim dijelovima općina Ljubuški i Posušje. Autori napada na Peraicu to i ne zna. Iako za sebe tvrde da su patrioti. Slijedi tekst, u kojem se tvrdi da su zapravo mediji u Sarajevo pod hrvatskom kontrolom. Suludo ali se tvrdi.
No u jednom dijelu moramo se složiti sa senzor.ba. Peraica nema što raditi na FTV. Na televiziji s koje je protjerano sve misleće hrvatsko, i zadržano samo ono poltronsko hrvatsko ikavski naglasak, onaj kojim je nekada govorila gotovo cijela Srednja Bosna i Posavina, a ne samo Hercegovina, doista djeluje blasfemično.

Red je i da se zna čija je ovo država i čiji su mediji.

artinfo.ba | preuzeto s portala poskok.info