„Svatko od nas, svaki narod, država, njezine politike…, imaju dva puta i mogućnost izabrati kojim će krenuti, ići – crnim ili bijelim. Crni put je usko usmjeren na sebičnost, oholost, materijalizam, trošenje, na sadašnjost…, a bijeli put pak iskazuje hrabrost, činjenje dobra, vjere, učenja iz prošlosti za gradnju budućnosti“, kazao je jednom prilikom u Novoj Biloj poznati i priznati hrvatski dobrotvor, humanist, dobri čovjek pokojni dr. Slobodan Lang.
A bila je riječ o znamenitom humanitarnom konvoju „Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu“ koji je iz Hrvatske stigao u Lašvansku dolinu u predvečerje 20. prosinca 1993. godine i imao je i ima životnu i povijesnu vrijednost i značenje za tisuće Hrvata, više od 8 mjeseci opkoljenih i stalno napadanih od daleko brojnijih muslimanskih snaga, u kojima su se borili i mudžahedini, pripadnici 7. muslimanske brigade, 3. korpusa Armije BiH.
Taj povijesni konvoj, konvoj spasa, kako su ga Hrvati Lašvanske doline označavali i još uvijek ga tako označavaju, 20. prosinca 1993. godine, nakon desetodnevne prave putešestvije od polaska iz Zagreba stigao je u Novu Bilu. Stigla je tada izmučenim, na rubu sloma, Hrvatima u Lašvanskoj dolini, pomoć u hrani, lijekovima, higijenskim potrepštinama… Uz tu života vrijednu pomoć, stigla je i nada, vjera da oni, Hrvati, u toj opkoljenoj i stalno napadanoj enklavi, njih oko 70 tisuća, nisu sami, nisu zaboravljeni, napušteni. Stigao je tračak svjetlosti koji se od tada mogao vidjeti na kraju lašvanskog tunela u kojemu se živjelo, borilo se i ginulo, rađalo i umiralo, od gladi, žeđi, premorenosti, zbog nedostatka lijekova i nužne medicinske opreme, bez ikakve pomoći od bilo koga. Donio je nadu da će iz tog smrtonosnog obruča, iz mračnoga tunela, što je tada za opkoljene Hrvate bila Lašvanska dolina, ipak izaći (ostati) živi, spašeni. Jer, potpunu tragediju opkoljenih Hrvata najavljivali su i inozemni mediji, ali, na žalost, nitko nije ništa poduzimao da se ta tragedija spriječi.
Šest mjeseci kasnije, nakon što je rat s Muslimanima stao, 14. lipnja 1994. godine, „bijeli put“ u Lašvansku dolinu „doveo“ je prvog predsjednika i tvorca Republike Hrvatske, dr. Franju Tuđmana koji je, tada, nakon što je obišao crkvu_bolnicu u Novoj Biloj, okupljenom i razdraganom puku obećao gradnju nove bolnice. I 28. studenog 1999. nova suvremena sada Hrvatska bolnica „Dr. fra Mato Nikolić“ primila je prve pacijente. I tog dana, 29. studenog u novoj bolnici Ankica Katava iz Kiseljaka u novom rodilištu rodila je sina Slavena, petnaestogodišnjem Borislavu Baji iz Nove Bile operirano je slijepo crijevo…
A na dvadesetčetvrtu godišnjicu dolaska humanitarnog konvoja „Bijeli pu“, u srijedu 20. i u četvrtak 21. prosinca, u organizaciji Udruge „Čuvarica tradicije“ iz Nove Bile, svečano, lijepo, dostojanstveno obilježen je ovaj povijesni dan. U župnoj crkvi Svetoga Duha, u ratu Franjevačkoj bolnici „Dr. fra Mato Nikolić“, slavljena je koncelebrirana sveta misa zahvalnica, koju je, uz još pet svećenika s područja Lašvanske doline, predvodio provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene, fra Jozo Marinčić rođen u susjednoj župi Bučići. Svetoj misi u punoj velikoj župnoj crkvi, uz žitelje Lašvanske doline, prisutni su bili su i brojni gosti iz Republike Hrvatske, uglavnom sudionici humanitarnog konvoja „Bijeli put“, koje je predvodio istaknuti humanitarac, jedan od organizatora konvoja, intimus pokojnog dr. Slobodana Langa, Branko Čulo. Stigli su u Novu Bilu i ratni kirurg u crkvi-bolnici dr. Vlado Tabak i ratni načelnik Stožera zdravstva HVO-a, dr Ivan Bagarić, predstavnici krovnih udruga proisteklih iz Domovinskoga rata, na čelu s predsjednikom Udruge nositelja ratnih odličja HVO-a Herceg-Bosna, Lazarom Martinovićem, tvorci vrijednog dokumentarnog filma „Bijeli put“, koje je predvodio redatelj, naš kolega, Zdenko Jurilj. Dužnosnike županijski struktura vlasti predvodio je predsjednik ŽO HDZ BiH, Radoje Vidović, na čelu federalnih dužnosnika bio je predsjednik Federacije BiH, Marinko Čavara, a državnih, predsjednik Predsjedništva BI, dr. Dragan Čović.
Nakon svete mise u crkvi je održan koncert a prigodne domoljubne pjesme – To je zemlja dide mog; Srebrena Bosna; To je moja zemlja…- izvodili su Ženski pjevački ansambl „Lašvanske dive“ i fra Emanuel Josić, uz pratnju Limene glazbe „Lašva“.
U večernjim satima za sve uzvanice i goste iz Republike Hrvatske u salonu „Maja“ u Novoj Biloj, organizirana je „Večera zahvale. U četvrtak gosti iz Republike Hrvatske sa svojim domaćinima posjetili su Hrvatsku bolnicu „Dr. fra Mato Nikolić“, slijednicu ratne Franjevačke bolnice smještene u crkvi Svetoga Duha, dar Hrvatske Hrvatima srednje osne ali i svim drugim građanima. Nakon razgledanja bolnice, razgovora s osobljem i pacijentima, s iskrenim zahvalama domaćina, završena je njihova posjeta Lašvanskoj dolini, a i obilježavanje dvadesetčetvrte godišnjice dolaska u Lašvansku dolinu povijesnog, života vrijednog humanitarnog konvoja „Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu“
artinfo.ba | preuzeto s portala vitez.info
