Danas počinje Svjetsko rukometno prvenstvo, kojem su domaćini Danska, Norveška i Hrvatska.
Hrvatska svoju prvu utakmicu igra sutra u 20 i 30 protiv Bahreina.
Svjetsko prvenstvo u rukometu je pred vratima, a ono što zanima mnoge je koliko može Hrvatska. Frapantno zvuči činjenica kako Hrvatska na medalju čeka punih 12 godina na svjetskim smotrama. Hrvatski rukomet odavno je u padu, nije to nikakva novost.
Rezultat je to lutanja u vladajućim strukturama HRS-a, ali i loše kvalitete domaćeg natjecanja, u kojem je većina lige skoro na amaterskoj razini.
Dagur Sigurdsson u veljači prošle godine preuzeo je užarenu klupu i postao prvi stranac na kormilu. Iskustvo ima, osvajao je i medalje, a kao stranac lišen je nekih osjećaja koje bi imali domaći izbornici. Odlično je počeo, suvereno prošao kroz olimpijske kvalifikacije u skupini sa Austrijom,Alžirom i Njemačkom, da bi potom na samim Olimpijskim igrama bio prizemljen.
Tek bljesak protiv Njemačke, ali i poraz od Slovenije te debakl od Švedske, uz tijesnu pobjedu protiv Japana i tijesan poraz protiv Španjolske. Nije to dovoljno za reprezentaciju renomea Hrvatske.No, valjda je i laicima jasno kako ne ide preko noći, kako se mora raditi i graditi kako bi se Hrvatska makar djelomično vratila u svjetsku elitu.
I nema boljeg trenutka od ovog prvenstva za odskočnu dasku. Jer, Hrvatska je uz Norvešku i Dansku organizator natjecanja, a u svojoj zemlji može igrati sve do finala ili utakmice za treće mjesto.
Ako do toga dođe. Nadolazeće prvenstvo je posljednji reprezentativni ples Domagoja Duvnjaka. Ima li bolje prilike? Ne bismo rekli! Trpio je Dule i kritike, često vrlo neopravdane, a uvijek je davao sve od sebe i bio nositelj reprezentacije. Velikan hrvatskog sporta zaslužuje veliki oproštaj, a vjerujemo kako će kapetan predvoditi Hrvatsku do velikog uspjeha. Motiva i znanja ne manjka, te od njega očekujemo njegovu standardnu razinu.
Kad je u pitanju skupina, ona je zahtjevna,ali isto tako po mjeri. Ždrijeb je htio da Hrvatska ide redom, od slabijih prema jačim, što je dobro jer može rasti i tempirati formu. Redom slijede Bahrein,Argentina i Egipat. Sa Bahreinom ne bi trebali imati problema. Argentina je svojim stilom igre znala često stvarati velike probleme, no bez braće Simmonet reprezentacija nije ista.
Egipat je ozbiljan protivnik, koji je nanio vrlo težak poraz na proteklom prvenstvu. Pucački i fizički vrlo moćna reprezentacija, sa odličnim vratarom. Bit će to sasvim sigurno odlična utakmica, no uz podršku navijača i pametnu igru Hrvatska bi morala upisati pobjedu.
Jasno, sve tri pobjede bi se trebale upisati ukoliko Hrvatska želi velik plasman. Bodovi se prenosi, sa četiri boda u drugom krugu rapidno rastu šanse za četvrtfinale. Križanje u drugom krugu donijelo bi Sloveniju i Island, protiv obje reprezentacije Hrvatska bi bila favorit.
Sigurdsson ima dobru kemiju s igračima. Rukomet je puno brži, povezaniji, obrana je čvršća. Tranzicija je puno brža, nema puno izmjena obrana-napad, što je ključno, jer spori rukomet više ne daje rezultate.
Hrvatska mora imati podršku vratara. Veliki hendikep je izostanak Mateja Mandića. No, tu je Kuzmanović, koji je već pokazao da može braniti u serijama, kao i iskusni Pešić.
Duvnjak je naravno motor ekipe i na ovom prvenstvu očekujemo njegovo najbolje izdanje. Najveći šuterski adut je Martinović, koji se može podići na devet metara, ali i napasti zabadanjem.
Krila su također pouzdana, Šoštarić je ubojit strijelac, a Mandić odličan u oba pravca.
O kvalitetama Luke Cindrića suvišno je trošiti riječi, jedan drugačiji tip srednjeg vanjskog koji stvara probleme fizički jakim i visokim reprezentacijama, kakva je svakako Egipat.
Hrvatska izgleda izbalansirano i jako dobro na svakoj poziciji. Ukoliko ne bude ozljeda može jako daleko.
Usudili bismo se prognozirati kako će stići do polufinala. No, korak po korak. Rukomet je sport koji je u zamahu, svi mogu iznenaditi.
Prvo Bahrein, pa onda svaka naredna kao finale. Vjerujem kako je ekipa sposobna za veliki rezultat!
artinfo.ba
