Franz Beckenbauer, koji je preminuo u 78. godini, ostavio je trag u svjetskom nogometu kao igrač, trener i administrator.
Od njegovog prvog trofeja u minhenskom Bayernu 1966. do organizacije Svjetskog prvenstva 2006, AFP se osvrće na šest ključnih datuma u pola vijeka fudbala.
1970. - Borba s iščašenom rukom na Svjetskom prvenstvu
Njemačka se 17. 6. 1970. suočila s Italijom u polufinalu Svjetskog prvenstva u Mexico Cityju. Nedugo nakon sat vremena, u pokušaju da iznudi jedanaesterac (dobio je samo slobodan udarac), Beckenbauer je skočio u italijansko peterac, ali je loše sletio na desnu ruku i iščašio je. Izbornik Zapadne Njemačke Helmut Schoen je već napravio svoje dvije dozvoljene promjene, a Kajzer je nastavio. Nakon što je Karl-Heinz Schnellinger izjednačio u dodanom vremenu, Beckenbauer je nastavio kroz produžetke, s rukom u povezu. Gerd Mueller je postigao dva gola, ali je Italija pogodila tri puta i pobijedila sa 4-3.
1972. - Povijesna Zlatna lopta
Golman SSSR-a Lev Jašin (1963.) bio je jedini igrač koji nije napadač a koji je osvojio Zlatnu loptu od njenog stvaranja 1956. godine. Beckenbauer, libero u toj fazi karijere, to je promijenio kada je 1972. pobijedio nakon što je vodio Zapadnu Njemačku do titule prvaka Europe u Belgiji na ljeto. Nadmašio je suigrače iz Zapadne Njemačke Gerda Muellera i veznog igrača Guenthera Netzera, koji su bili izjednačili na drugom mjestu sa dva glasa manje. Četiri godine kasnije osvojio je nagradu po drugi put. U povijesti trofeja samo su ga dva obrambena igrača osvajala: Nijemac Matthias Sammer (1996) i Talijan Fabio Cannavaro (2006).
1974. - Svjetska titula na domaćem terenu
Rođen u Giesingu, radničkoj četvrti na jugu Minhena, Beckenbauer je prvi put igrao na gradskom Olimpijskom stadionu, izgrađenom za Igre 1972., na Svjetskom prvenstvu 1974. godine. Uprkos ponižavajućem porazu od Istočne Njemačke u grupnoj fazi, Zapadni Nijemci su stigli do finala protiv Nizozemske Johana Cruyffa i pobijedili sa 2-1. Kapetan Beckenbauer je podigao trofej pred 78.200 gledatelja.
1976. - Europska trostruka titula
Beckenbauer je također skupljao trofeje sa svojim klubovima. U minhenskom Bayernu ostvario je hat-trik titule Kupa europskih prvaka 1976. kada je Bayern pobijedio Saint-Etienne sa 1-0 u Glasgowu. Sa Bayernom, Beckenbauer je dodao 13. i posljednji trofej kao igrač, Interkontinentalni kup, u studenom 1976. godine.
1990. - Stopama Zagalla
Nakon što je Njemačka ispala sa Eura 1984. u prvom kolu. Beckenbauer, koji je rekao da ne želi da bude trener, popustio je pozivu i preuzeo funkciju. Odveo je Njemačku do finala Svjetskog prvenstva 1986, gdje je izgubila od Argentine Diega Maradone (3-2). Četiri godine kasnije, u Rimu, Njemačka se osvetila Argentini, pobijedivši u finalu 1-0. Beckenbauer je išao stopama Brazilca Marija Zagalla osvojivši Svjetsko prvenstvo kao igrač i trener, što je kasnije postigao Francuz Didier Deschamps.
2006. Beckenbauer vodi Svjetsko prvenstvo
Beckenbauer je otišao u administraciju i postao predsjednik Bayerna. Zatim je predvodio kandidaturu Njemačke za Svjetsko prvenstvo 2006, iako je njihova pobjeda nad Južnom Afrikom od 12-11 na glasanju kasnije privukla pažnju švicarskih sudova, pomutivši Beckenbauerovu reputaciju. Tijekom događaja, Beckenbauer je još jednom bio zvijezda, leteći helikopterom od stadiona do stadiona, prisustvujući na 48 od 64 utakmice i družeći se sa svjetskim liderima.
artinfo.ba