Mladi nogometaš Ivano Gojsilović ove zime je promijenio sredinu.
Gojsilović je iz Širokog Brijega otišao u Rijeku, gdje nastavlja nogometnu karijeru.
Mladi Kiseljačanin još je jedan izdanak Betacluba, a u Širokom Brijegu proveo je dvije i pol godine. Došlo je vrijeme za novi iskorak.
U prosincu je napunio 16 godina,a u veljači je stigla nagrada u vidu transfera u NK Rijeka.
Nastupa za kadetsku momčad Rijeke. Za vikend je debitirao protiv Gorice u prvenstvu, i odmah postigao pogodak. Nosit će dres sa brojem 7, a neizostavan je član mlade reprezentacije Bosne i Hercegovine.
"Uvjeti u Rijeci su sasvim korektni i dobri za moj razvoj.U odnosu na one u BiH, najviše se razlikuje infrastruktura,viša razina profesionalnosti,bolji uvjeti za trening kao što su teretana i mogućnost individualnog razvoja"; kaže nam Ivano.
Nije lako upasti u novu sredinu, no Kiseljačanin se odlično uklopio.
"Sugirači su me dobro prihvatili, nije realno ni očekivati da budem dobar u svlačionici sa svakim na isti način.Ima momaka s kojima provodim dosta vremena, ima onih s kojim ne provodim. Nisam doživio ništa ružno od njih, i sviđa mi se njihov profesionalizam i ozbiljnost. Nova sredina za mene nije ništa strano, jedino je neobično što je idem često kući, kao što je to bio slučaj u prethodnom klubu, no i na to sam naviknut i ne stvara mi probleme"; dodaje.
Momčad s Kvarnera zauzima šesto mjesto u kadetskoj ligi, u kojoj je lider Hajduk. No, Rijeka voli mlade igrače, i velik broj njih dođe i do prvog tima. No, ne treba preskakati stepenice.
Ivano u našem kratkom razgovoru ističe kako su ambicije kluba sami vrh tablici i razvoj mladih igrača i stvaranje profesionalaca. Upravo su te ambicije i privukle mladog napadača i olakšale mu izbor novog kluba.
"Sviđa mi se što brinu o mom školovanju koje mi daje određenu sigurnost u dugoročnim planovima za moju budućnost", ističe.
Sa samo 16 godina Gojsilović pokazuje izrazitu zrelost u razmišljanju.Nogometni talent je neosporan, a već sada krupnim koracima grabi prema tituli pravog profesionalca. Svakom treningu maksimalno je posvećen, a često radi i individualno, kako bi bio što spremniji.
"Moji ciljevi za ovu godinu su da se što prije uklopim u momčad i da se pokušam što brže razvijati, jer je to jedini način na koji mogu pomoći i sebi i ekipi", završava naš razgovor.
Za kraj želimo istaknuti da je Ivano imao i jednu težu ozljedu, ali se oporavio i nastavio još jače. Ovom neustrašivom Kiseljačaninu želimo uspjeh na svim poljima. A s ovakvim razmišljanjem vjerujemo da straha nema.
artinfo.ba