FOTO : Rudar 80-ih godina,Ivica Marković posljednji s lijeva ( s brkovima)
FK Rudar Kakanj je prije dvije godine proslavio 100 godina postojanja.
Tim povodom objavili su i monografiju. U njoj se našlo ime i jednog Kiseljačanina Ivice Markovića, nekad odličnog nogometaša.
Odlomak iz knjige prenosimo u cijelosti .
Neponovljivi golgeter -Ivica Marković (Kiseljak,7.6.1947.)
"Više od deset godina Ivica Marković je bio devetka,koja je u Rudaru desetljećima bila jedinstven pojam. Broj devet nije mogao nositi bilo tko.Zeleno-crni su na toj poziciji imali jedinstvene igrače.Legendarni Ivan Hornung je otvorio taj niz zeleno-crnih devetki. Naslijedio ga je Dragan Stojić,koji je pisao historiju Rudara šezdesetih i početkom sedamdesetih godina 20.stoljeća na najljepši način - golovima. Uz Hornunga i Stojića, većina kroničara Rudara smatra da je Ivica Marković jedan od najboljih.
U Kiseljaku je sa 16 godina postao vođa navale istoimenog zonaša.Za vrijeme dvogodišnjeg studija na Višoj ekonomskoj školi u Sarajevu, igrao je u tadašnjem drugoligašu popularnim "Studentima",ekipi Bosne iz koje je 1970. došao u Rudar, čije je boje branio sve do 1981.godine. Već u prvoj sezoni preporodio je napad Rudara(drugi po datim golovima u ligi), a do punog izražaja dolazi u sezoni 1971/1972. Sa 16 postignutih golova Marković e bio najbolji strijelac drugoligaškog Juga i njemu neosporno pripadaju velike zasluge za osvajanje drugog mjesta i učešća u kvalifkacijama za ulazak u Prvu saveznu ligu Jugoslavije.Bio je strijelac i u oba kvalifkacijska susreta protiv Bora i na najbolji način potvrdio svoje golgeterske sposobnosti.Imao je brojne unosne ponude od prvoligaša (Čelik,Galenika,Bor),međutim,ostao je vjeran Rudaru u kojem je stekao punu afirmaciju i reputaciju neponovljivog golgetera.
Marković je imao sve osobine koje su krasile izuzetne napadače. Brz,lukav,snalažljiv,s fantastičnim osjećajem za gol. Nije bio korpulentan, ali veoma prodoran,vješt i spretan u duelima. Prava igračina!Lijeva,desna,glava... Uvijek brži od obrambenih igrača.Trzaj, i ode Mara...Obrane je "razbijao" mudrošću,brzim trkom ,jednostavno,bio je neukrotiv u kaznenom prostoru.Svih deset sezona koliko je nosio Rudarev dres bio je među najboljim ili najbolji strijelac. Koliko je značio za ekipu Rudara posebno se osjetilo kada je zbog teže ozljede koljena na utakmici protiv Unisa u Vogošći 2.svibnja 1972.godine pauzirao više od pola godine,što se itekako odrazilo na loš plasman tima i ispadanje iz drugoligaškog društva.Bogatu igračku karijeru završio je u 34.godini u Novom Travniku, gdje je u ekipi Bratstva imao dvostruku ulogu : trenera i igrača.U vrijeme agresije (1992-1995) na našu zemlju odselio se u Rijeku i jedno vrijeme vodio momčad županijskog ligaša Halubjana iz Viškova.
Dres Rudara s brojem 9 jednu sezonu nosio je i njegov sin Renato (25.4.1973) koji je također imao zapaženu karijeru igrajući u Rudaru,Zrinjskom,riječkim prvoligašima Orijentu i RIjeci te njemačkim drugoligašima.Međutim,nije postao slavan kao otac koji zauvijek nosi epitet-neponovljivog golgetera."
artinfo.ba
