Damir Beljo nakon meča u Širokom Brijegu

Europski prvak u kruzer kategoriji po WBO verziji, o meču u Širokom Brijegu, zviždanju himni i svojim planovima razgovarao je s novinarima Večernjeg lista. Intervju prenosimo u cijelosti:

Široka osmijeha, prstiju zamotanih zavojima u longete, bez vidljivih tragova borbe, Damir Beljo ušao je jučer u redakciju Večernjeg lista, koji je bio medijski pokrovitelj njegova meča u Širokom Brijegu na kojemu je obranio titulu europskog prvaka u kruzer kategoriji po WBO verziji. Beljo je trenutačno najuspješniji boksač profesionalac s prostora bivše Jugoslavije. Nasljednik je legendi poput Mate Parlova, Marijana Beneša. Naslov europskog prvaka po WBO verziji prije njega su na ovim prostorima osvajali samo hrvatski boksači Željko Mavrović i Stipe Drviš. Beljo ima savršen profi omjer od 21 pobjede iz isto toliko mečeva, a 17 njih je završio nokautom.

Boli li vas ruka, je li se tijelo oporavilo od meča?

Polomljene su mi obje šake, djelomično i prsti, zapešće. To sada sve manje boli čim sam došao do svoga cilja. Bilo mi je najvažnije u ovom meču pobijediti. Da mi je i ruka otpala, išao bih istim žarom do posljednje sekunde meča. Jednostavno sam presretan sada kada se rezimira ovaj dan u mome životu.

Vaš protivnik Mohammed Rasuli je bio ozbiljan, a u jednoj situaciji, o čemu se posljednjih dana manje pričalo, činilo se da vas je uzdrmao. Je li to bilo tako?

Protivnik uopće nije bio bezopasan, ali noge mi nisu zaplesale. Problem je bio u tome što je ring bio sklizak. To sam čak i kratko prokomentirao s Rasulijem za vrijeme meča. Ja sam siguran da sam meč kontrolirao cijelo vrijeme upravo onako kako sam očekivao. Bio sam potpuno prvo fizički, a onda i psihički, spreman na ono što me čekalo. Hvala svim ljudima koji su mi omogućili. Prije svega mojim trenerima Damiru Zupcu i Damiru Miletiću koji su ovdje sa mnom radili cijelo ljeto. U dogovoru s njima i čitavim svojim timom završni dio priprema odradili smo radi mira u Njemačkoj jer mi je to bilo jako bitno kako bih se usredotočio na ono što trebam napraviti. To samo odradili kod našeg velikog prijatelja, mog Ramca, Ivana Dijakovića u Dusseldorfu. Taj zadnji dio priprema napravljen je u njegovu kampu Univesity of Fighting of Dusseldorf. Tako su stvarno uvjeti bili izvanredni. To je bilo jako važno i gospodin Dijaković, naš prijatelj, nam je jako pomogao. Tu je bio i Dalibor Ban, jedan od menadžera s kojim smo najviše surađivali. On je menadžer BB Boxing Promotiona i on je cijelo vrijeme od početka, mog ulaska u profesionalne vode ovo predviđao, i to se i dogodilo. Ali, ja sam najviše zahvalan dragom Bogu koji me uistinu voli, moja vjera u njega i u sebe nikada nije popuštala. Na korak sam do cilja i nadam se da će se vijoriti zastava BiH u Las Vegasu na borbi za svjetsku titulu.

Postali ste heroj u BiH, ali u prvom planu su bili komentari za vaš potez kada ste zaustavili negodovanje i zvižduke himni BiH?

Ja sam imao puno obveza poslije meča i nisam se obazirao na medijski odjek. Budući da je meč sa suparnikom stvarno bio izvanredan, mislio sam da se komentirala obrana titule. Poslije sam na internetu vidio da se ovaj potez stavlja u prvi plan. To mi nije drago što se dogodilo i što se tako promatralo, jer je ovdje u pitanju sport i želim, prije svega, da se to istakne. A to što sam ja reagirao kako sam reagirao, mislim da bi to napravilo 95% ljudi. Nisam napravio ništa posebno. Tu je bila nekolicina među 5000 ljudi koja ja zviždala i teško je sve kontrolirati. Na moj znak, međutim, svi su prestali i kasnije je čitava dvorana bila uz mene, skandirala je i navijala sa mnom. Pozdravljam sve gledatelje jer su svi bili izvrsni. Publika u Širokom Brijegu je zaslužila desetku. Pretpostavljam da su većinom bili Mostarci, moji Ramci, Širokobriježani, ali bilo je ljudi iz cijele BiH mojih prijatelja iz Sarajeva, Banje Luke, Zagreba, Dalmacije. To mi je dalo krila da napravim ono što sam napravio. Mislim da se sve posložilo na taj dan i Bog mi je sve to omogućio. Nakon toga je u dijelu medija krenulo svojatanje Belje. Čiji je Damir Beljo? Beljo je uvijek isti. Damir Beljo je Hrvat iz BiH. BiH je moja zemlja kao bilo kojeg građanina BiH, bio on iz Republike Srpske, Sarajeva, Zenice, Mostara, Trebinja. Ja to tako gledam. Ja volim BiH, Hrvat sam iz BiH i uvijek ću sa sobom nositi zastavu Hrvata, zastavu BiH i ramsku zastavu jer je moj otac iz Rame. To su moji korijeni i izraz poštovanja i tako će ostati do kraja karijere.

Kada se zviždi simbolima jedne države u pitanju je primitivizam, ali se i izražava nezadovoljstvo. Hrvati u BiH su diskriminirani, ali imaju li više pravo prepuštati drugima da za njih tumače vole li ovu zemlju i da im prepuštaju vlasništvo nad njom?

Ja sam sportaš, nisam političar, tako da se ne želim politički izražavati. Ali, definitivno sam siguran da svi Hrvati također vole BiH, a oni koji su zviždali su vjerojatno nezadovoljni nekim političkim stanjem u BiH. Ne sa zemljom BiH, i to bih želio da svi jasno prepoznaju. Nedavno ste rekli da nas je ovdje premalo da bi se međusobno mrzili?! Ja to doista tako gledam. Život je kratak i bolje je imati više prijatelja nego neprijatelja. Jedan nam je Bog svima, svi smo na izvjestan način isti, a opet različiti. Ne razumijem zašto bilo koga mrziti, napose susjeda. Bolje je da se poštujete i imate dobre odnose nego da se svađate. Ako se budemo međusobno poštovali, sve će samo po sebi doći.

Stavljaju vas u društvo istinskih boksačkih veličina Marijana Beneša, Mate Parlova, Stipe Drviša, Željka Mavrovića. To mora imponirati čovjeku?!

To su uistinu velika imena i nikada nisam išao za tim, ali sam sanjao ostvariti nešto svoje. I mislim da to sada radim. Dakako da vam imponira kada vas usporede s takvim boksačkim imenima koja su napravila nešto ogromno za ljude s ovih prostora, ali i povijest ovoga sporta. Bogu dragome hvala što mi je omogućio da živim svoj san i nadam se da ću doći do svog konačnog cilja. Ja se uopće nisam vodio za tim da postanem neka zvijezda, pokušavam sve nositi na svojim leđima. A tu su bili i ljudi koji su mi puno pomogli i ovom prigodom im želim od srca zahvaliti. Nisam nikakav heroj i uvijek sam isti Damir Beljo od prije 20 godina i ovaj sada.

Damir Beljo je sada veliko boksačko ime, ali ste počeli doslovno vježbajući u vlastitoj kući, sami trenirali amaterski, a ovo je u pitanju vrlo ozbiljne pripreme, treninge, borbe, cijeli sustav organizacije?!

Moji počeci su uistinu bili teški. Potječem iz jedne obitelji koja nije bila dobrog imovnog stanja, rat je također učinio svoje stvari. Bogu dragom hvala, imam divne roditelje, uvijek smo imali blagoslov u kući, zajedničke molitve i roditelji su odgajali u kršćanskom duhu mene i mog brata na kojeg sam jako ponosan, koji je jedan od najboljih linijskih sudaca u BiH. Ustrajao sam u svemu tome. Na početku sam imao potporu samo majke dok sam se bavio amaterskim boksom. Imao sam zavidne rezultate. Sedam godina sam bio prvak BiH, kapetan reprezentacije. Dvije Olimpijske igre sam propustio radi nedostatka novca u Boksačkom savezu BiH. Nakon toga sam odlučio ići u profesionalce jer sam mislim da moj stil boksa odgovara ovome natjecanju. U tome mi je jako pomogao trener Damir Miletić koji mi je utisnuo volju jer sam do tada bio samostalan. Bio sam samouk, neke stvari sam nepravilno naučio, zbog toga sam na izvjestan način potrošio svoje tijelo. Boksao sam za svjetsku ligu, gdje se bore neka od najvećih imena s olimpijada, a ja jedini nisam znao konopac preskakati (smijeh), iako sam bio višestruki prvak BiH.

Što je onda slijedilo?

Kada je konačno krenulo sa sparinzima, stvari su se potpuno promijenile. Svi su me uistinu cijenili i dobivao sam odlične ponude za nastupe. Ja sam, međutim, slijedio svoj unutarnji glas i sam sebi rekao da baš moram iskušati taj boks do kraja. Tada sam se odrekao mnogo stvari, a u pitanju su sve one stvari koje mladi ljudi žele proći. No, ja sam se toga svega odrekao i svoju pozornost usmjerio prema boksu.

Žalite li možda upravo zato jer ste se odrekli brojnih mladenačkih iskušenja, a posvetili sportu?

Ne žalim ni jednoga trenutka što sam tako postupio. Ja sam danas potpuno ispunjen i sretan čovjek u svakom smislu. Imam divnu suprugu, divnu obitelj, divne prijatelje. Jednostavno sam sretan čovjek i Bogu mogu zahvaliti što je sve tako.
Brojni ljudi iz Hercegovine, ali i Bosne, žive ovdje s Damirom Beljom. Bilo je iznimno zahtjevno organizirati meč u Širokom Brijegu jer se radi o vrlo profesionalnoj organizaciji i velikome spektaklu. Koliko vam je to bilo značajno ususret ovoga meča?
Uistinu svima ovom prigodom zahvaljujem. Osobito hrvatskom članu Predsjedništva BiH prof. dr. Draganu Čoviću. Kada sam osvojio titulu europskog prvaka predsjednik me primio kod sebe na razgovor i pitao za moje planove. Naravno, ja sam odmah rekao da će definitivno trebati braniti europski pojas i da ću nakon toga boksati za svjetski. Izrazio sam želju da se meč održi ovdje i zato ovdje zahvaljujem jer mi je on omogućio. Tu su u pomoć priskočili svi drugi odavde, kada bih ih nabrajao bilo bi ih puno. Svima njima jedna velika hvala. Taj organizacijski dio završili su moji kumovi, osobito Boris Bošnjak koji je zajedno s drugima zaslužan za jednu fenomenalnu manifestaciju u svakom smislu. Svima njima kapa do poda i velika hvala.

Krzysztof Głowacki – borba za svjetsku titulu!

Mi smo, prije svega, imali dogovor s Markom Huckom koji je trebao u meču s Krzysztofom Głowackim ući u povijest kao prvak koji je najviše puta obranio svjetsku titulu. Međutim, dogodilo se veliko iznenađenje u boksačkom svijetu i Huck je izgubio knockoutom u 11 rundi od Głowackog. To je poremetilo sve naše planove. Głowacki je neporažen borac u profesionalnom boksu. Ima 26 pobjeda, pobijedio je superprvaka Marka Hucka. Mislim da ga je Huck čak malo podcijenio u tome meču i na kraju je ishod bio takav. Ja idem od 26. do 31. listopada na WBO konvenciju u Orlando na Floridi gdje ću tražiti svoju prigodu da odmah boksam za svjetsku titulu. S obzirom da su Amerikanci već uistinu zainteresirani da to budem ja zbog mog stila boksanja, a Glowacki je potpisao za Al Haymona, trenutačno najjačeg menadžera u svijetu boksa (menadžer Floyda Maywethera), taj meč bi se trebao održati u Las Vegasu. Ja se nadam da će se sličan scenarij iz Širokog Brijega (osmijeh ponovno) ponoviti u Las Vegasu. Definitivno ću dati sve od sebe i nadam se da ću pružiti što bolji meč i dati sve od sebe da pobijedim. Ali, Bože moj, doći u tu poziciju da boksaš za prvaka svijeta u toj verziji je san svakog boksača.

im|artinfo.ba