Hrvatska je osvojila osmo mjesto na Europskom prvenstvu u rukometu.Iako neki tvrde kako je to uspjeh, to ne smije biti tako. Ovo je najgori rezultat na Europskim prvenstvima od 2002.godine, kada je osvojeno posljednje mjesto. Prošle godine je negativan rezultat postignut i na Svjetskom prvenstvu. Ne, nije to realnost kako neki kažu. Jasno, Hrvatska više nema virtuoze poput Balića, bombardere poput Metličića i Lackovića, nevjerojatna krila poput Džombe, vratare poput Šole. No, i dalje je vrlo ozbiljna reprezentacija, koja bi pod palicom pravog trenera koji neće izmišljati toplu vodu ponovo bila jaka.

Izdvojit ćemo loše i dobre strane ovog prvenstva.

LOŠE

-Hrvatska se ponovo podmlađuje, iako nitko ne zna ni što to znači. Neki igrači u godinama dobivaju priliku, neki ne. No, očito je podmlađivanje kada na srednjem vanjskom debitira 29-godišnjak, a u obrani 28-godišnjak. Ako se već ide na podmlađivanje, treba pozvati što veći broj igrača u ranim dvadesetim.

-Hrvatska ima vjerojatno najlošije vratare.Na kraju su najbolji vratari Hrvatske i oni najstariji, Alilović i Šego, od kojih je prvi kao vatrogasac dobio nešto prilike, a drugi nije bio na popisu. Odnosno, jeste onda kada nije imao tko drugi braniti.U perspektivi ovo je godinama veliki problem.

-Manjak ambicija. Ako letvicu ne postaviš visoko, nikad je nećeš ni preskočiti.Dojam je kako su se Horvat, stožer i Savez zadovoljili prolaskom prvog kruga, i uporno traže alibije. 

-Igrački,Ante Gadža je odigrao jako loše prvenstvo. Svakako nije tu smio biti umjesto Karačića, pa ni Pavlovića.

-Dugo se čekaju zdravi Cindrić i Duvnjak, ali od toga nema ništa. Cindrić je ove godine igrao, iako nije bio potpuno spreman. Odigrao je vrlo dobro.Ali, tandem sa Duvnjakom rijetko viđamo, jer Domagoj ima problema s leđima. A godine idu...

-Štrlek je morao biti pozvan. Malo koja bi se reprezentacija odrekla ovakvog krila. 

-Halil Jaganjac je igrao dvije utakmice, ali nije bio dobar. Njegovi isforsirane udarce lako su krotili Gerard i Cupara. Još nije igrački dozrio.

DOBRE

- Ivan Martinović je drugo natjecanje zaredom ključni igrač Hrvatske. Ne boji se preuzeti odgovornost.I kada igra loše, izvlači maksimum za ekipu, dobar je i u obrani.

-Tin Lučin nije ni trebao biti na prvenstvu, a na kraju je najveće otkriće.Može srednjeg, može lijevog vanjskog. Proigrava, prolazi, udara, i velika je budućnost pred njim.

-Marin Jelinić. Naknadno je pozvan , a onda je pokazao kako ima potencijal.Iskoristi svoje prilike u napadu, u obrani je vrlo čvrst i oprezan.

-Zvonimir Srna. Nećak Darija Srne pokazao je dosta, iako je i on imao problema s koronavirusom. U obrani je jako dobar, iako dobiva i dosta isključenja. U napadu u nedostatku rješenja preuzima odgovornost, ima vrlo jak udarac (120 na sat).

U subotu je ždrijeb kvalifikacija, Hrvatskoj prijete neke opasne reprezentacije. Očekuje se smjena Horvata, iako se Savez još nije očitovao. Ima li Horvat više kredita? Hrvatsku je vodio 18 puta, upisao 9 pobjeda, 8 poraza i 1 remi. Premalo za reprezentaciju. Nije Hrvatsku odveo niti na Olimpijske igre.

Kao nasljednik se spominje Slavko Goluža, iako je i on imao priliku. No, energičniji je od Horvata, sigurno je i autoritet. Osvojio je četiri medalje, tri brončane na Olimpijskim igrama, Svjetskom i Europskom prvenstvu, te srebro na Mediteranskim igrama. 

Trenutno bi možda najbolji izbor bio Nenad Šoštarić. I Petar Metličić ima svoje dobre strane, ali nedavnim izjavama izazvao je gnjev Saveza.

artinfo.ba