Zlato je osvojio Grk Stefanos Ntouskos, a srebro Norvežanin Kjetil Borch.

Martin je odlično taktički odveslao finale, na polovici utrke je zaostajao oko dvije sekunde za vodećim trojcem, uz Ntouskosa i Borcha u vrhu je bio i Danac Sverri Nielsen, a slična je situacija bila i 500 metara prije cilja. No, u samoj završnici je Danac je počeo posustajati, a Martin je pojačao te je ciljem prošao 15 sekundi prije za još jednu veliku medalju.

"Isuse, što sam izvukao", započeo je emocionalno potpuno ispražnjeni Vukovarac, koji se nakon operacije kuka i duge rehablitacije nije smatrao favoritom za finale, a kamoli za medalju.

"Hvala mojoj obitelji, hvala mom treneru Srećku Šuku koji nikad nije odustajao od mene, a posebno hvala Peri Kuterovcu koji je svaki put bio uz mene i gurao me. Hvala i vama medijima koji ste bili uz mene u ovih pet godina kad nisam mogao prismrditi vrhu". započeo je popularni Damšo.

"Ovo je skupljeno svih pet godina, ne samo ova utrka i svašta se događalo oko mene. Da su Olimpijske igre bile prošle godine, nastupio bih, ali bi to bilo više rekreativno.  Imao sam loš start, nikako se nisam osjećao udobno u ovom čamcu i čak smo nakon četvrtfinala radili drastične promjene na čamcu, što se inače ne radi. Srećom, namjestili smo ga savršeno, ali start je stvarno bio loš. Na polovici staze sam si rekao da ako bude foto-finiš, znam gdje sam izgubio. Nakraju sam bio vrlo blizu Norvežaninu i još jednom srebru. No, neću se žaliti na broncu. Dapače, ovo za mene nije bronca, ovo je platina", kazao je Martin, koji se osvrnuo na uvjete na ovim čudnim Igrama. 

"Toliko mi je dobro u Tokiju da večeras već putujem kući. Želim pobjeći da ne pokupim nešto, kad završi natjecanje svi su malo pušteni s lanca i bolje je pobjeći da ne zarazim svoje".

Martin je krajem listopada 2019. godine imao operaciju kuka i tešku rehabilitaciju koja je trajala više od deset mjeseci.

"Čast mi je što sam mogao trenirati takvog sportaša. Meni je ovo najdraža medalja s obzirom šta se sve izdogađalo s Damir. On je prošle godine bio u kanalu dubokom barem 500 metara, a onda se uspinjao. Dan za dan, trening za trening, polako uz uspone i padove, uz velike bolove i sve što prati postoperativno liječenje došli smo do ovog podviga. Ovo je moja doktorska disertacija i sada slobodno mogu ići u mirovinu", kazao je poznati kondicijski trener Pero Kuterovac, koji je zadnje dvije godine proveo s Martinom.

"Najteže je bilo u srpnju, devet mjeeci poslije operacije kada smo mislili da je ozljeda zaliječena. Napravili smo jedan jači trening nakon kojeg se on nije mogao tri dana ustati iz kreveta. Htio je čak i odustati tada. Ali isplatilo se sve danas s ovom olimpijskom medaljom".

Dnevnik.ba